Probudila se prva, trepćući svijet oko sebe u čistu sliku. Protrljala je oči, ignorirajući galaksije koje su treperile pred njenim očima. Kada je pogledala na mjesto pokraj sebe, nasmijala se.
(Njene ruke su bile crne od sinoćnje šminke koju je zaboravila skinuti, ali ju to nije zanimalo.)
Jonathan Evans je bio pogled ravan onome s Mont Blanca kad je spavao.
Bilo ga je teško zamisliti kao samouvjerenog menadžera kada je izgledao ovako: pune usne otvorene toliko malo da je zrak jedva prolazio kroz njih, duge trepavice koje su se odmarale na njegovim blijedim obrazima dok se njegov grudni koš spuštao i podizao ukorak njegovom disanju.
Bio je predivan, sav mekan i pospan, kilometri pjegica na koži njegovih leđa koja je molila da je Sage poljubi.
Osjetila je žeravicu koja je dodirnula njene obraze kad ga je pogledala.
Ožiljci iz bitki, izgubljenih i dobivenih, i priče koje su kazivali, su stvarali bol ljubavi njenom srcu, i osjećala se tako puno ljubavi i tako puno ponosa da je mislila da će implodirati.
Skupio se na svom boku, i njegovi leđni mišići su se talasali ispod sloja nježne kože, i Sage je osjetila žeravicu koja je maloprije grijala njene obraze po čitavom tijelu.
Nasmiješila se, pokušavajući se još više primaknuti svojoj ljubavi, cjelivajući njegovo rame.
YOU ARE READING
paragrafi
Non-FictionParagrafi knjiga koje nikad neću napisati. Korištenje nije dopušteno.
