19. poglavlje

179 20 2
                                    


Ryan je pokucao na vrata Petronovih. Kako se nisu otvarala, pokušao je ući.

- Zaključano - rekao je i krenuo iza kuće. Došli su do ulaza u podrum.

Spustili su se stubama do vrata podruma gdje je Ryan opet pokucao i upitao: - Halo? Ima li koga?

Začuo se Ivanov glas. Zvučao je promuklo. Ryan je oklijevao.

B. V. ga je pogledala: - Rekao je da uđemo. Slutiš nešto?

- Da. Kada smo telefonski razgovarali zvučao je uzbuđeno, sad je uplašen.

- Možda je pod dojmom dnevnika. On je civil. Ako je Deker zločin opisao detaljno, zamisli šoka za običnoga čovjeka.

Ryan je časak promislio, a onda otkopčao futrolu i položio ruku na svoju službenu Berettu.

- Za svaki slučaj - rekao je i lijevom rukom polagano otvorio vrata.

U istom trenutku oboje su se zaledili.

U sredini je prostorije stajao stari Ivan, smrznuta lica i molećiva pogleda. Izgledao je bespomoćno, ruku vezanih iza leđa. Osjećao je hladan čelik na vratu, oštricu koja mu je nemilosrdno doticala kožu i žilu kucavicu. Jedan trzaj i bila bi rasječena. Ruka koja je držala nož bila je nemirna, gotovo se nekontrolirano trzala. Osoba koja je stajala iza njega, nervozno je cupkala nogom, a preslatko lice s fotorobota se izobličilo i činilo grozničavu grimasu.

- Zamka. Upali smo u zamku - reče detektivka, ali ostane pribrana.

To nije bio mladić odlučna stava i čvrsta karaktera. Ostala mu je samo snažna tjelesna građa. To nije bio onaj Alan Deker koji je počinio tri zločina, hladno, pribrano i samouvjereno. Ovaj je Alan pred njima bio na rubu sloma i u takvom je stanju mogao učiniti još ludosti. Saznao je da je svemu kraj, da ne može više trezveno razlučivati i da se sve otelo kontroli. Zasigurno nije planirao takav svršetak, veliko finale njegova truda i to ga je dovelo do očajničkog poteza. Drznuo se detektivima postaviti zamku.

Možda je mislio da su detektivi dovoljno naivni da se uplaše, ali i njima samima se činilo kako je mladić zaboravio kako detektivi nisu bespomoćne Kate i Anne.

Ryan je izvukao pištolj i uperio ga u Alana naredivši jasno i glasno: - Baci nož! Smjesta!

- Ne, ne, ne - Alan se psihotično nasmiješio. - Ovdje ja zapovijedam. Ti baci pištolj. Odmah!

Ryan je odmahnuo glavom: - Neće ići.

Alan je stisnuo zube, potom nožem zarezao Ivanov vrat. Ivan je ciknuo. Tren se kasnije pojavila tanka crvena crta duga pet centimetara.

- Mogu ovo izvesti mnogo bolje. Pravilnije. Dublje - zaprijetio se Alan.

Ryan ga je časak proučio. Činilo se da mu ne nedostaje mnogo da uistinu nedužnom čovjeku prereže vrat.

- U redu. Neka ti bude - Ryan je podigao ruku kako bi ga umirio i spustio pištolj na pod.

- Sad sjednite. Oboje - ozbiljnost se vratila u mladićev glas.

Oboje su ga šutke poslušali i sjeli.

B.V. je instiktivno pogledala na stolić. Očekivala je da će na njemu biti svijeća, ali nije je bilo. Tada su se Alanove zjenice pomaknule u lijevo.

- Ti, curo. Uzmi svijeću s police i stavi je na stol. I bez gluposti - rekao je i trznuo glavom na policu.

B.V. je ustala, uzela svijeću i stavila je na stolić ispred Ryana i sebe. Bilo joj je jasno što slijedi, stoga se odlučila poslužiti drukčijim, psihološkim pristupom.

Točka nestajanja - ZavršenoWhere stories live. Discover now