Kad ti život da limun, ti mu ga vrati☑️☑️

Smiri se gordi čovječe!

                                 Sandra

Sutra je petak i konačno imam sastanak u gradskoj upravi zbog korištenja stare gradske jezgre u svrhu promocije nove kolekcije. Ako mi ne dozvole onda moram sve iz početka planirati, a mislim da ne moram naglasiti na kojoj nultoj točki mi je kreativnost . Sama sebe podsjećam da ne bi bilo loše shvatiti situaciju ozbiljnije, jer više nema Damirovih kartica. A bile su to lijepe kartice raznih boja, ponajviše zlatnih.
Shit happens!
Bila je to prva jutarnja misao.
Druga je bila da moram brzo ustati ako želim mirno popiti kavu, a želim jer je danas alkohol prekrižen na „to do“ listi, i sutra, a također i u nedjelju. Ovaj vikend su djeca kod kuće što znači vikend bez alkohola. Sastanak je tek u 1h popodne pa imam vremena pripremiti doručak, mirno se dotjerati i posjetiti ured. Djeca su ujutro u školi pa je trenutačno mirno na ovome standardnom pojasu Gaze.

Loša vijest koju je javio Damir je zamalo promijenila moju današnju „to do“ listu. Naime njegovoj majci je pozlilo i odvedena je u bolnicu. Morala sam ga smirivati i prekinuti hladnu frontu sa sjevera a nisam bila spremna za to. Za kraj sam mu obećala da ako uspije rezervirati karte da ćemo svi zajedno večeras otići u Dubrovnik.
Tek na prvom semaforu postajem svjesna svojeg obećanja, a na drugom sam popila tabletu za smirenje da zadržim to obećanje. Žao mi je zbog njegove majke i stvarno želim biti uz nju, ali isto tako sam svjesna što me čeka kada sretnemo njegovu obitelj.
Do djelovanja tablete najviše štete je nanijeto djelatnicima. Obavila sam tjedni sastanak predviđen za ponedjeljak i reviziju svega što mora biti obavljeno do sredine tjedna, jer nisam sigurna koliko dugo ću se zadržati.
Izišla sam na sastanak. Nedostatak parkinga u centru me obično dodatno izbaci iz već izbačenog vagona ali ne i danas. Danas djeluje čudesna tableta. Obećala sam Katarini da neću pretjerati u konzumiranju.
Da vas upoznam sa Katarinom?
Katarina je majka od najbolje prijateljice moje kćeri Petre. Doselile su se iz Crne Gore prije cca 4 godine nakon razvoda. Ubrzo je i njezin bivši muž dobio ovdje posao, pa je i on preselio u grad. Nisam ga imala prilike upoznati jer se držim podalje od svih oblika prijateljstva no za nju ponekad napravim iznimku a i ona za mene. Katarina je farmaceut. Katarina ponekad radi dobro djelo koje se lako može protumačiti kao kazneno djelo, zato nemojte biti kao Katarina i ne kršite zakon.
Ušla sam u predvorje gdje su me legitimirali nakon čega sam se uputila na treći kat gdje me dočekala djevojka prijezirnog pogleda.
Nakon što sam joj objasnila razloge svog dolaska ona je meni objasnila da sam u krivu i da ovdje nema zabilježenog sastanka. Nema ni gospođe Ane koja je trebala održati sastanak. Kod nje nema ničega a kod mene je bilo svega previše. Ponajviše bijesa.
Smiri se gordi čovječe.
Sada mi je jasno što neke ljude navede da se nađu na robiji. U ovom trenutku mi 5-10 godina zatvora i ne zvuči tako puno. Sjajna uvertira u nadolazeći vikend. Duboko sam udahnula i zamolila je da mi zakaže ponovni sastanak jer mi je jako važno da dobijem potrebna odobrenja i dozvole u što kraćem vremenu kako bih mogla krenuti sa organizacijom. Ona mi želi pomoći ali ne može garantirati…. Taman kad sam počela gubiti strpljenje uz lagano povišeni ton, iza mene je iz dizala izašao gradonačelnik. Stao je kraj mene i upitao gospođicu Antić u čemu je problem, no ja sam mu onako u ljutnji krenula objašnjavati. Nakon pola rečenice me zaustavio te odveo u svoj ured.
Zatvorio je vrata, pružio mi ruku i predstavio se. Ponudio mi je da sjednem a ja sam prihvatila. Od njegovog pogleda sam se u isto vrijeme osjećala i dobro i loše.
Njegov pogled je primirio moj bijes. Njegov pogled je bio nedefiniran i privukao je moju pažnju. Stisnuo mi je čvrsto ruku a ja sam se jedva sjetila svoga imena, dok je on stisak ruke zadržao sekundu predugo. Svakako sam nakon toga morala sjesti.
-Što ćeš popiti? Možemo biti na ti?  - upitao me sa smiješkom te posegnuo za telefonskom slušalicom
-Može kava! – da mi otkaže ovo moje bolno srce
Naručio je dvije kave i sjeo na stolicu nasuprot mene.
-Ja ću održati sastanak koji je otkazan! – njegova blizina i pogled kojim me gledao je bio jak poput dodira.
Najprije mi se ispričao zbog propusta, a onda je stigla kava. Zamolio je tajnicu da mu ne spaja pozive.
Odjednom sam postala svjesna da se na mome licu već pojavio onaj blesavi smiješak.
Gospodin Aleksandar je u meni probudio osjećaje za koje nisam bila spremna danas, ni sutra, ni jučer.
Uključila sam naprednu koncentraciju i sa rumenim obraščićima krenula objašnjavati što mi je potrebno.
Ometali su me leptirić u trbuhu za koje sam bila uvjerena da su kao i dinosauri izumrli nakon nedavnog udara asteroida.
Moj monolog koji sam jedva održavala je prekinula zvonjava njegovog mobitela. S druge strane linije se odmah začuo histeričan ženski glas na koji je on kratko odgovorio da je zauzet te prekinuo poziv. Raspoloženje mu se odmah promijenilo a i ja sam sišla sa oblaka na kojima sam se baš pripremala za lebdenje.
-Dobro! – zastao je zamišljeno, uzeo papirić te na njega
napisao svoj broj mobitela.
-Ovo je moj privatan broj i za sve što trebaš možeš mi se javiti a ja ću se pobrinuti da to i dobiješ.
Pružio mi je papirić uz ispriku da mora hitno izaći. Krenuli smo zajedno prema dizalu.
Dok smo se spuštali u predvorje, još se jednom ispričao a ja sam mu obećala da ću mu još danas javiti što mi je točno potrebno od dokumenata. Izašli smo iz zgrade a on je nabacio svoj ledeni pogled, rukovao se i ušao u auto parkiran na prvom parkirnom mjestu.
Ponekad volim umišljati što bi bilo kad bi bilo, i to budu tako lijepa zamišljanja da ću se sada malo zadržati na njima.
Večer se pretvorila u loš dan u Bosni. Imali smo let u 10 navečer a djeca su pravila probleme kako ne žele ići. Uz kratki podsjetnik koliko Damirovi roditelji brinu o svima nama, uspjeli smo stići na vrijeme. Za nepunih dva sata smo sletjeli u Dubrovnik gdje nas je čekao vozač, koji nas je odveo u rezidenciju Mandić.
Postoje dani kada sam sjebana i dani kada ne mogu kontrolirati svoju sjebanost. Danas su se poklopila oba dana.
Ujutro je Damir otišao s ocem u bolnicu po majku. Dolazi kući jer nije ništa ozbiljno u pitanju. Njegov otac je napravio paniku jer je on krivac za njezin povišen tlak.
Malo smo se svi opustili i proveli prekrasan dan na sunčanoj terasi tik uz more.
Trudila sam se da se ne primijete moji prečesti pogledi na telefon ali neuspješno.
Nisam mogla prestati analizirati Alexa. Otišla sam u krajnost i počela s ljutnjom što mi nije odgovorio na poruku. Bila je to poruka u kojoj mu prilažem popis potrebnih dokumenata ali opet. Jedno „ok“ bi bilo ok. Stvarno sam prešla granice normale. Ne zadugo.
-Očekuješ nečiji poziv? – upitao me tiho i provokativno da ga nitko ne čuje.
-Da! – kratko sam odgovorila dok su pogledi njegovih roditelja bili na nama.
Jako mi je žao što smo ostavljali na njegovim roditeljima krivi dojam. Ljerka je jako divna žena i cijeli taj show oko skladne obitelji je isključivo zbog njezinog zdravlja koje je sada najvažnije.
Navečer nisam uspijevala nikako zaspati. Pretraživala sam ga na internetu a svaka njegova fotografija dovodila me do ludila. Misli su mi razdirale san. Samo danas. Samo noćas. Zašto da barem ne maštam o njemu. O njegovim snažnim rukama, o njegovom šarmantnom smiješku koji mi pomiče granice. Samo noćas. Sutra ću se umiti u hladnoj vodi, sresti svog bivšeg muža i podsjetiti na još jako svježu i otvorenu ranu.
„ Rekli ste da Vam se javim ako išta zatrebam, pošto ste me podosta zbunili svojim šarmom, zaboravila sam Vas upitati što ako ne trebam ništa? Da li Vam se i onda mogu javiti?“
Bio je to trenutak slabosti i nepromišljenosti koji će me koštati. Panično sam ustala i sjetila se histeričnog ženskog glasa . Iako internet kaže da je solo, to je nemoguće. Takav muškarac samo savršeno dobro drži svoj život izvan medija.
Dobro, pokušati ću se sabrati i udaljiti mobitel što dalje od sebe. Uspjela sam preživjeti dan bez tableta ali sada ako ih ne uzmem i ne odem spavati… hm…ne odgovaram za svoje postupke. Uvjerila sam samu sebe kako imam i ja pravo na male greške i dočekala djelovanje tableta. Možda nisam trebala popiti dvije? 
„Ponedjeljak ujutro na mome stolu“  - stajala je nepročitana poruka na zaslonu mobitela. Sišla sam na doručak s djecom. Svi su već sjedili za stolom. Bio je to zanimljiv doručak. Ja sam nakon dugo vremena bila jako dobro volje. Što znači da nisam morala glumiti dobru volju. I bilo je jako lijepo. „ U ponedjeljak ujutro na mome stolu“ rečenica koja mi je izmamljivala osmjeh.
Uspješno sam se suzdržavala od raznih verzija odgovora i smišljala savršen sklad riječi kako bi zvučala zanimljivom zabavnom i tajanstveno u isto vrijeme.
„ Ne misliš li da je ponedjeljkom ujutro prevelika gužva za izvođenje nečeg na stolu?“
„Moram priznati da mi se sviđaju tvoje zamisli, ali ja sam zapravo mislio na tebi potrebne papire.“
Oblaci dobro vam došla.
Hodala sam tako do večere kada su njegovi roditelji održali monolog u rukavicama na temu koliko je važno imati obitelj na okupu unatoč svemu. Kolika je važna reputacija njihova, naša, vaša… 
Zaključak je bio da unatoč svemu što se dogodilo važno je da radimo na pomirenju.
Reputacija brate!
Odjednom je zazvonio moj telefon. Kada sam ugledala njegovo ime na ekranu uspaničila sam se i zbunjeno sa nesvjesnim smiješkom javila. Svi pogledi su se usmjerili prema meni.
„ Drago mi je što si se javila. Samo provjeravam da li još uvijek ništa ne trebaš?“ – moj „ledolina na suncu“ izraz lica je zaledio cijelu obitelj. Tres!! Pala sam s oblaka i kratko odgovorila kako nisam u gradu te se čujemo u ponedjeljak!
Ispričao mi se za smetnju i odmah prekinuo poziv. Da sam muško boljela  bi me ona stvar, ovako kao ženu me ne boli ništa.
Povratak kući mi je došao kao pravo osvježenje. Uspjela sam odspavati puna dva sata. Damir je ostao spavati u kući.
Ujutro sam ustala prerano tako da mi ostalo vremena da sjebem misli. On je ipak bio raniji od mene i imao sjebanije misli.
Pitanjem „ tko je on?“ službeno smo otvorili raspravu, a ubrzo su nam se priključili Antonija i Andrej. Do njihovog izravnog uključenja smo bili već na nekim drugim temama.
Opet ću se iskaliti na sirotim djelatnicima.
O bože! Ja se danas moram pojaviti na njegovom stolu. Pardon, u njegovom uredu da uzmem papire koji me čekaju na njegovom stolu.