Dolazim na posao i sjedam u svoju udobnu stolicu za svojim radnim stolom punim papira i podsjetnika. Upalim svoj laptop i u tom trenutku dolazi moja partnerica i dugogodišnja prijateljica još iz srednje škole, Sophia.
,,Hej, Claire. Jesi li za kavu? Pravim i sebi." - upitala je nakon što je odškrinula vrata i provirila u moj ured.
,,Da, može. Možemo taman malo popričati, klijenti dolaze tek oko 10." - predložila sam.
Naša agencija za organizaciju zabava, vjenčanja i svečanosti radi već dvije godine. Bavimo se uređenjem prostora, dogovaranjem hrane, cateringa, glazbe, cvijeća....
Ponosna sam na svoj posao. Uspjela sam ga pokrenuti uz svoju najbolju prijateljicu i trenutno nas dvije zajedno radimo.
Otvorila sam mailove, odgovorila na par i otprilike tad je Sophia ušla s dvije šalice kave.
,,Slušaj sad ovo..." - započela je dok je spuštala šalice na stol i onda je sjela na fotelju preko puta mene.
,,Slušam." - znatiželjno sam rekla.
Svaki put kad tako započne rečenicu, znam da ima nešto zanimljivo za ispričati.
,,Jedna zanimljiva vijest. Navodno da ćemo uspjet sklopit partnerstvo sa salonom vjenčanica i to pod našim uvjetima." - rekla je s velkim osmijehom te je vrisnula od sreće.
,,Pa to je odlično!" - razveselila sam se.
Dugo želimo parterstvo sa salonima vjenčanica, mislim da je to dobar način obostranog promoviranja.
,,A slušaj sad ovo..." - s osmijehom me gledala. E, sad ovo je već neki trač.
,,Da?" - gledala sam ju i čekala da progovori.
,,Sjećaš se srednje škole?" - imala je neki vragolasti osmijeh na licu.
,,Da..." - rekla sam i ispila malo kave iz šalice.
,,A sjećaš li se svoje srednjoškolske ljubavi na maturalnom putovanju?" - precizirala je.
,,Aha...David... Što s tim?" - upitala sam zbunjeno.
,,Pa... Vidjela sam ga jutros. Vratio se u grad..." - i dalje je razvlačila priču.
,,Pa dobro, što s tim, pitam?" - nasmijala sam se.
,,Pričala sam s njim. Slobodan je." - smješkala se.
,,Ma da! Kada idete na date?" - upitala sam sa širokim osmijehom.
,,Ma ne! Neću ja ići s njim, nego... Tebe sam spomenula. Bilo mu je drago čuti za tebe, možda jedan dan dođe ovamo." - rekla je.
,,Zašto mene? To što je bilo u srednjoj školi nije bitno više. Nitko se ne vraća starim ljubavima, što je tebi?" - smijala sam se.
,,Nikad ne reci nikad." - namignula mi je i nasmijale smo se.
....
Pred 10 sati bilo je vrijeme da ozbiljno krenemo. Sophia će početi s ranije dogovorenim pripremama, a ja ću danas primiti par klijenata.
Začujem kucanje na vrata svog ureda.
,,Naprijed!" - viknem te se ustanem i došetam ispred svoga stola kako bih pristojno pozdravila i ugostila svoje klijente.
U prostoriju ulaze dvoje nasmijanih, mladih ljudi, muškarac i žena, pretpostavljam budući mladenci.
,,Dobar dan..." - pozdravili su dok su ulazili.
,,Dobrodošli, ja sam Claire, drago mi je." - pružila sam ruku ženi.
,,Eva, također." - ljubazno je odzravila.
,,Jason, drago mi je." - rukovala sam se i s njim.
,,Izvolite sjesti." - pokazala sam rukom na dvije fotelje namještene jedna nasuprot drugoj ispred moga stola.
Nakon što smo sjeli ponudila sam ih nečime za piće, no odbili su.
,,Dakle, kako vam naša agencija može pomoći danas?" - pitala sam ljubazno s osmijehom.
,,Nedavno smo se zaručili..." - gospođa Eva je podignula desnu ruku na kojoj je bio prsten.
,,Čestitam." - dakle, dobro sam pretpostavila.
,,Želimo isplanirati vjenčanje. Ne mora čak biti ni tako skoro, može za godinu ili čak dvije. Ne žuri nam se." - rekao je gospodin Jason.
,,Čula sam od svoje prijateljice da ste vi jedna od boljih agencija za bilo kakve proslave. Bila sam čak na jednoj proslavi koju ste vi organizirali prije par mjeseci, jako mi se svidjelo kako ste dekorirali, hrana je bila fantastična... Sada me zanima kako biste vi organizirali jedno vjenčanje od otprilike 300 ljudi." - ukratko je objasnila.
,,Ovako... Mi se brinemo gotovo o svemu. Pobrinut ćemo se o dekoracijama prostora, stolova, automobila, dvorišta, što god vi poželite. Brinemo za catering, piće, deserti... Sve u dogovoru s vama. Želimo da se vi osjećate sigurno i da nam vjerujete. Ne želimo vas iznevjeriti." - govorila sam kroz cjelovremeni kontakt očima s oboje.
,,Pa, ono što najviše od svega želimo, a to je da sve prođe savršeno, ali opet ne želimo bankrotirati." - objasnio je gospodin Jason.
,,Naravno, oprostite, nisam napomenula. Znat ćete svaku cijenu, svakog proizvoda, apsolutno ćete sudjelovati u svemu, ali nećete morati biti uvijek prisutni. Mi ćemo dogovarati umjesto vas, no sve uz vaše odobrenje." - nadopunila sam svoje prethodno rečene riječi.
U tom trenutku netko je pokucao na vrata. Zatim su se vrata otvorila te je Sophia ušla u prostoriju. Ljubazno je pozdravila klijente te se osobno upoznala s njima. Oni su ponovno sjeli, a ona je stala pored stola.
,,Jesam li upala u krivo vrijeme?" - pitala je.
,,Naravno da ne, tek smo započeli. Polako upoznajem buduće mladence s našim načinom rada." - odgovorila sam uz osmijeh.
,,Zanima me vaše mišljenje. Što biste vi predložili?" - upitala me gospođa Eva.
,,Gledajte, topla preporuka je održati vjenčanje u nekom toplijem godišnjem dobu, kasno proljeće ili rano ljeto, tako to najčešće bude."
,,Tad je nekako najpogodnije, ali treba se brzo odlučiti, nije lako pronaći prostor u to doba godine." - nadopunila me Sophia.
,,Svakako vjenčanje neka bude za dvije godine. Želimo otprilike zbrojiti troškove, napraviti popis gostiju i polako se pripremati, ne želim strku." - odlučno je rekao gospodin Jason.
,,Naravno, to je dobro razmišljanje. Za sva pitanja možete nam se javiti." - posegnula sam za podsjetnicom na mome stolu te pružila gospodinu.
,,Želite li pogledati fotoalbum? Imamo sa dosad svake organizirane zabave." - upitala je Sophia te je već napravila korak prema vratima.
,,Naravno." - potvrdila je gospođa Eva.
Sophia je izašla iz prostorije, a gospođa Eva i gospodin Jason pogledali su se i smješkali jedno drugomu. Baš kao dva zaljubljena srednjoškolca.
Tad mi u misli dođe ono što mi je Sophia rekla prije negoli su došli. David se vratio...
,,Nikad ne reci nikad!"
Začula sam Sophijin glas u glavi te se nesvjesno nasmijala.
Nova priča! Nadam se da se neće dogoditi isto što i sa posljednjih četiri ili pet koje sam obrisala jer su bile samo trenutni hir. Pišem za sve koji me podupiru i koji čitaju, volim vas! Ostavite koji vote i komentar, čisto da vidim prve dojmove! Ly!
