III. Spoj

5 2 0
                                    

Još jedno jutro... 07:00 ujutro je. Bo je odmah došetao u moju sobu čim je čuo alarm. Zacvilio je jer je htio skočiti u moj krevet.
,,Ne može..." - mrmljala sam dok sam se protezala.
Zalajao je.
,,Dosta, ustajem." - opomenula sam ga, ali bome bi i mene netko trebao opomenuti za kasno gledanje kriminalištičkih serija i žderanje sladoleda jer mi je teško ustati u 7 sati ujutro. Ne pomaže ni šalica kave.

Zato se konačno ustanem, razgrnem zastore i ugledam vani sunce kako izlazi točno na moj prozor. Zastanem naslonjena na prozor te zatvorim oči upijajući sunčeve zrake na par sekundi. Nadam se da će mi malo pomoći da se naviknem na svjetlost.
Zatim me omete zvuk mobitela, neka poruka.
Još malo ostanem tako na prozoru i pogledam uokolo.

Odlučim krenuti u kuhinju napraviti kavu

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Odlučim krenuti u kuhinju napraviti kavu. Bo se odmah ustrčao oko mojih nogu.
,,Ma odakle ti snage u rano jutro?" - divim mu se.

U kuhalo dolijem vode i pustim da prokuha. Zatim se sjetim da sam čula neku poruku. Vratim se u spavaću sobu po mobitel i usput uzmem ogrtač. Odem nazad u kuhinju te je kava upravo skuhana. Ulijem si jednu cijelu šalicu i sjednem za šank okrenuta prema prozoru.

Najljepša jutra su ovakva sunčana

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Najljepša jutra su ovakva sunčana. Samo gledaš taj divan grad kako se budi, a ujedno i ti s njim... Nikoga nema i sve je mirno.

Ponovno se oglasi moj mobitel. Poruka od Sophije.
,,Skoro sam zaspala"
,,Također, mislim da pretjerujem sa binge watching serija"
,,Također hahaha"

Zatim zamijetim još jednu obavijest, poruka od nepoznatog broja. Hm, tko bi to mogao biti?
Otvorim ju.
,,Hej, Claire. David je."
Oblio me hladan znoj. Što da radim?
Zovem Sophiju.

,,Ma gdje sad gori?" - javlja se zbunjeno.
,,David je posalo poruku." - izgovorila sam to i dalje šokirana.
,,Molim?! Kad prije?! Čekaj, kada?" - gotovo je vrištala od uzbuđenja.
,,Negdje oko 2 sata u noći. Što radi on tako kasno, čovječe?!" - začudila sam se.
,,Zvuči zanimljivo... Možda je tražio broj... Možda te istraživao!" - zaključila je.
,,Ma daj! Nema šanse... Uglavnom, što bih ja sad trebala odgovoriti?" - zbunjeno sam pitala.
,,Napiši ,,hej, David" ili tako nešto, pozdravi ga samo. Vjerojatno će napisati ako je nešto htio." - smirila se i odgovorila.
,,Dobro. Isuse, skoro je 07:30h, a ja se nisam još ni umila." - uhvatila me panika.
,,Spremaj se, u uredu ćemo o ovome. Svakako prije 10 sati nemamo sastanak." - rekla je i poklopila.

Ne vjerujem da se ovo događa.
Moram se spremati, nemam vremena za razmišljanje. Moram brzo djelovati, inače ću zakasniti.

.....

Sat vremena kasnije, spremna sam. Ništa nisam jela, dakle opet ću u uredu, pa napišem Sophiji poruku hoće li i ona.
,,Danas ja častim. Hoćeš kao i inače?" - brzo je odgovorila.
,,Može." - odgovorila sam joj.

Sad sam konačno pospremila stvari u torbu, provjerila jesam li ugasila svjetlo u kupaonici, jesam li isključila sve nepotrebne uređaje i zaputila se u hodnik. Iz ormarića sam uzela cipele te ih obula. Pogledala sam se u veliko ogledalo na zidu kako bih provjerila izgledam li dobro. Nakon što sam se uvjerila u to uzimam kaput i ključeve kojima otključavam vrata.
,,Vidimo se, Bo." - mahnula sam mu dok je gledao kako odlazim. Jadničak moj, jako mi je žao ostaviti ga samog.

Silazim na parkiralište i otključavam auto. Sjedam unutra i upalim ga. Na satu vidim 08:38h. Bit ću na vrijeme na poslu.

...

Konačno dolazim na ono parkiralište gdje se dogodio onaj susret od jučer. Izlazeći iz auta, pogledam uokolo. Ne želim ponovna iznenađenja.
Tada mi na pamet padne ona poruka na koju moram odgovoriti.

Zaputim se prema agenciji te nakon 2 minute hoda se nalazim pred vratima. Vrata otvorim, dakle Sophia je već ovdje, te odšetam prema svom uredu.
,,Sophia!" - viknem.
,,Tu sam!" - javila se te ubrzo došla u moj ured.
,,Je li naručeno?" - pitala sam dok sam vješala kaput na obližnju vješalicu.
,,Da, stiže kroz 15 minuta." - potvrdila je.
,,Onda dobro."
,,On je našao tvoj broj!" - povisila je ton uz osmijeh.
,,Ali kako? Ti mu ga nisi dala, je li tako?" - skeprično sam ju pogledala.
,,Ma ne, nemam ja njegov broj." - odmahnula je rukom.
,,A kako to da me nije našao ni na jednoj društvenoj mreži, nego baš broj mobitela?" - pitala sam se.
,,Jednostavno je možda preko interneta, pa je našao agenciju?" - pretpostavila je.
,,Vidiš, moguće." - kimnula sam glavom.
,,Jesi li odgovorila?" - upala je s pitanjem.
,,Nisam još."
,,Što čekaš?! Odmah!" - šokirala se.
,,Evo..." - nasmijala sam se.

Odgovorila sam s ,,Hej, David." Jednostavno, nemam s čim drugim.
,,Pretpostavljam da će te pitati za date." - smješkala se.
,,S obzirom na ono jučer... Ne bih se čudila." - zakolutala sam očima.
Vragolasto se nasmijala.
,,Sumnjam da je s nekom dobrom namjernom. Možda mu je samo dosadno u životu." - ne želim se nadati.
,,Ne bih se složila... Poprilično ozbiljnim se činio jučer." - negirala je moje riječi i to poprilično samouvjereno.
,,Ma..." - započela sam, a u tom trenutku se oglasio mobitel. Sophia je odmah skočila i pogledala na zaslon.
,,Odgovorio je!" - vrisnula je.
,,Polako..." - pokušala sam ju smiriti.

Napisao je: ,,Jesi li za ručak danas ili za večeru, što ti više odgovara?"

,,Ne idem." - ostavila sam mobitel sa strane.
,,Kozo tvrdoglava. Daj mu priliku, bar da saznaš tu njegovu namjeru." - kratko i jasno je rekla.
,,Zašto?" - namrštila sam se.
,,Što bi ti radila večeras, iskreno mi reci? Ako baš ne želiš večeru koja će vjerojatno trajati jer to je večera, onda bar odi na ručak s njim. Ako se osjećaš loše u njegovom društvu, kažeš da trebaš natrag na posao." - lijepo je objasnila.
,,Imaš pravo..." - razmislila sam na par trenutaka o tome.
,,Naravno da imam. Sad mu reci da si slobodna oko 13h za jedan ručak u blizini." - pokazala je rukom prema mobitelu sa zadovoljnim smiješkom na licu.

Tako sam i napravila.
Napisala sam: ,,Slobodna sam oko 13h, pa možemo na ručak."

,,To nije tako teško, zar ne?" - gledala me s osmijehom.
,,Nije, ali vidjet ćemo koliko će teško biti na licu mjesta." - ironično sam se nasmijala.

,,Dostava!" - u hodnik je ušao dostavljač.
,,Ti danas častiš." - pokazala sam rukom na vrata i smješkala se.
,,Dobro, ljepotice. Zato ti ideš na spoj." - zadovoljno se smijala te otišla po hranu.

Baš me zanima kako će izgledati taj ,,spoj" s njim....

Evo i novi nastavak! Želim čuti vaše komentare i ostavite vote ako vam se sviđa.

You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Apr 06, 2020 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

THROWBACK || CroatianWhere stories live. Discover now