On the wings of an angel (poet)

19 1 0
                                    

Engleski: On the wings of an angel

World full of devils,
city of hell,
filled by sorrow sadness and pain.
It's located on the wings of an angel,
who tries to figh back,
while time just lacks.
My mind is a mess,
which I can't escape,
it's like a maze and I can't runaway.
For a long time I'm lost with this map
and I can't go back,
get out of this trap.
So as the night is falling,
the rain keeps pouring
and I am going nowhere, nowhere.
I keep running and running,
I'm tired of trying to runaway
from this madness.
I wanna kill it and hide it,
and I just can't deny it,
it's to much to bear,
all that sadness.
The devil in my head is trying to make me insane,
and it keeps getting harder and harder to make him go away.
So I let him be, take control of me,
climb up to my shoulder,
where the angels used to be.
Let him kill me softly so I won't realise,
gently take my body, while I close my eyes.
With a deadly lullaby he has sang me to sleep,
now I can't snap out of it or figure out is it real.
I am still lost and almost nothing has changed,
I've just became numb to the pain...
Did I really gave in or did he poison my brain?
Did I sold my soul or did the devil stole it?
I'm not sane anymore, so I will never know it.

Srpski: Na krilima andjela

Svet pun djavola, grad pakla,
ispunjen tugom, zaloscu i bolom,
smesten je na krilima andjela,
koji pokusava da se odbrani,
dok vreme nastavalja da tece i curi.
Moj um je haos od kog ne mogu da se izbavim,
kao lavirint iz kog ne mogu da pobegnem.
Cak i sa ovom mapom vec duze vreme sam izgubljen,
ne mogu da se vratim i iz ove zamke izadjem.
Djavo u mojoj glavi pokusava da me izludi
i sve je teze i teze naterati ga da ode.
Kako noc pada kisa nastavlja da sipi,
a ja ne idem nikuda, ne znam gde da odem.
Stalno trcim i trcim,
umoran sam od pokusavanja da pobegnem od ovog ludila.
Dopustio sam djavolu da preuzme kontrolu u meni,
popne se na moje rame, gde su nekada bili andjeli.
Ubije me tiho da ne osetim,
nezno uzme moje telo dok zatvaram oci.
Uz smrtonosnu uspavanku pevao mi je da zaspim,
sada ne mogu da joj se oduprem i da se probudim.
Ne mogu da shvatim gde su moja osecanja otisla,
ne znam cak ni gde sam pravi ja.
Jos uvek sam izgubljen,
nista se ne menja,
samo sto vise nista,
ni malo bola, ne osecam.
Da li sam se zaista predao djavolu ili mi je otrovan mozak?
Da li sam stvarno prodao svoju dusu ili ju je on ukrao?
Vise nisam razuman, tako da ni to ne bih znao.

Da li sam se zaista predao djavolu ili mi je otrovan mozak?Da li sam stvarno prodao svoju dusu ili ju je on ukrao?Vise nisam razuman, tako da ni to ne bih znao

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
My artWhere stories live. Discover now