Danas je jedan od onih dana,
naizgled sasvim običan,
sunčan i vedar, ispunjen ptičjom pjesmom i ponekim
naletom povjetarca.
Najljepši i najsunčaniji a
istovremeno najtužniji…
Danas je jedan od onih dana kada
mi se vrtiš po mislima, vraćam sve
slike i ono ostavljeno za nama.
Jedan je od onih dana kada
nedostaješ, kada žudim za
tvojom porukom.
Kada osjetim tvoj miris iako ga
zapravo nikada nisam osjetila.
Odlazim tamo gdje je sve počelo i stalo.
Gdje sam po prvi puta osjetila što
znači letjeti bez krila…
Danas je jedan od onih dana, kada si življi nego ikada, vidim te u
svemu i svima.
U crvenom cvijetu, ptici u letu,
u strancu preko puta ulice.
U svakom slovu koje ispišem i
u zraku koji upravo sada udišem...
Proći će i ovaj dan, i svaki takav koji dođe, prisjetit ću te se, oživjet će
ono što smo nekada bili,
ono što smo htjeli iako nismo smjeli.
Rašiti ću ruke i prihvatiti te
u zagrljaj po tko zna koji puta,
bez potiskivanja i opiranja.
Otvorit ću davno zakrpane rane
i isplakane suze.
Dopustit ću boli da me opet slomi
a srce da te i dalje voli.
Dopustit ću si da te bar danas opet zovem svojim…
Danas je taj dan, i provesti ću ga sa tobom, ali od sutra opet sama svoje bitke vodim.
Tebe ću ostaviti u onoj veljači,
u onom 29 danu.
U onoj kišnoj suboti,
gdje si i ti ostavio mene…
Danas je taj dan i proći će,
a jednom isto tako ćeš proći i ti ,zar ne?
