Zašto Baš On? 🔚

10. POGLAVLJE

Ustala sam i glava me je mnogo bolila. Nisam mami ništa rekla, a ona ni ne sumnja. Uzela sam mobitel i vidjela 2 poruke od Karin. Nisam sa njom pričala 2 dana, i sigurna sam da će me zaklati kada dođem u školu. Obukla sam crnu usku majcu, crne pantole, i crne starke. Nisam mnogo obraćala pažnju na kosu, pa sam je svezala u rep. Nisam danas rapoložena za šminkanje, ne osjećam se baš dobro.

-"PA DALI SI TI NORMALNA, KOJI JE TEBI VRAG" Čula sam dobro poznati glas. Zagrlila sam je, i ušla u školu, tražeći njega. Časovi počinju za 10 minuta, imam vremena da ga nađem. Vidjela sam Krisa kako na hodniku grli jednu djevojku. Gledala sam u njeg kao tele u šarena vrata, koje sad ona? Osjetila sam ruku na ramenu kako me okreće a zatim susrela pogled jedne veoma ljute djevojke.
-"Ima da mi ispričaš šta ti se desilo ova dva dana, što se nisi javljala na mobitel, i kako baš da ti i Kris u isto vrijeme budete odsutni sa časova, prije nego što progovoriš, nemoj ni slučajno da lažeš?" rekla je Karin.
Ignorisala sam je i krenula sam prema Krisu, djevojci i njegovoj grupici.
-"Zdravo momci" rekla sam gledajući u Krisa, ignorišući djevojku. "Kris, hajde samnom na sekundu da popričamo, i ne prihvatam NE kao odgovor" približila sam mu se i gledam ga u oči.
-"Ja sa tobom nemam o čemu da pričam, želim da me izbjegavaš koliko god možeš čak i na aerodromu". Šta je njemu, pa do jučer je pričao samnom sasvim normalno, a sad se ovako grubo ponaša. Sjetila sam se Leonovih riječi Nemoj da te iskoristi, a u očima mi se vidjela neka ljutnja, prosto mi je došlo da mu opalim šamar, ali sam se suzdržala. Sjetila sam se da imam heroin u torbi, i da ga jutros nisam uzela, zato sam mu se samo nasmiješila i uletila u ženski wc. Dok sam stavljala prah na malu podlogicu što sam napravila, Karin je neprestano lupala vratima. Iskreno nervirala me je, ali šta da radim, zašto se on tako ponaša prema meni. Boli kada ne želi da priča samnom i uopšte ne žalim što se drogiram. Otključala sam vrata, i susrela se sa Karin. Uhvatila me je za ruku ali sam je odgurnula, i odjurila sam iz škole. Sakrila sam se u dvorištu iza jednog drveta, i čekala da počne čas. Kada sam bila sigurna da je nastavnica već u učionici, ušla sam. Sjela sam sama u zadnju klupu. Primjetila sam poglede na sebi, vidjela sam Karin kako me ljutito gleda, i vidjela sam Krisa kako se zablenuo u mene. Cijeli dan sam izbjegavala Karin i dobro mi je išlo. Prije početka zadnjeg časa ušla sam u wc i čula kako neke djevojke ružno pričaju o meni, ali me boli briga. Napila sam se vode, a one su se nasmijale i izašle, dok je zadnja djevojka zatvarala vrata, ja sam joj pokazala srednjak. Zatvorim oči pokušavajući da se smirim, ali sam ih otvorila čim sam čula kako se vrata zaključavaju. Okrenula sam se i ugledala Krisa kako stoji. Izgledao je ljutito, još mi samo on treba, pomislila sam. Uzeo me je za ruku i okrenuo me prema zidu. Nisam znala šta će da uradi, ali nisam htjela saznati pa sam se htjela okrenuti, ali mi je on uvrnuo ruku. Zabolilo je i to mnogo.

-"Konju jedan, to boli" rekla sam. Pokušala sam skloniti ruku, ali ju je on sve jače uvijao. Kada sam vrisnula i rekla da me pusti, uzeo je moj ruksak i otvorio ga. Kopao je po njemu dok nije našao malu vrećicu u kojoj sam držala heroin. Ispustio je torbu i okrenuo me tako da sam ga gledala pravo u oči, tamne i prazne. -"Šta ovo treba da znači?" grubo je upitao. -"Ne znači ništa moja stvar, danas si me cijeli dan ignorirao, a sad te kao zanima", htjela sam da shvati da se samnom ne može igrati kao sa ostalim djevojkama. Ne želim da mi povrijedi osjećaje. Sagnula sam se uzela torbu i krenula brzo ka vratima, ali sam osjetila njegovu ruku na mom laktu kako me vraća njemu. Toliko se približio da su nam lica bila odmaknuta samo par centimetara. Nisam mogla da odolim a da ne pogledam njegove usne. Stavio mi je lijevu ruku na vrat a desnom mi je milovao obraz. Stojali smo tako nekoliko minuta, dok sam ja drhtala od uzbuđenja i nestrpljivosti, on je bio prilično miran. Grubo me je odgurnuo, toliko neočekivano da je malo falilo da padnem, ali sam se suzdržala.
-"Tvoj život radi šta hoćeš, ali nemoj da bi se miješala u moj" i posle tih izgovorenih riječi izašao je iz wc-a. Pa šta je njemu, jedan trenutak je toliko fin i sladak a drugi je toliko grub i hladan. Jedna suza se spustila niz obraz, brzo sam je sklonila rukom sjećajući se njegovog dodira. Već je zvonilo i sigurna sam da su ušli u učionicu pa je došlo vrijeme i da ja uđem. Srećom nastavnica je bila zauzeta pričajući na telefon i gledajući kroz prozor, okrenuta leđima meni. Kris nije bio na času.

*****
Sama sam se vraćala kući, ali cijelim putem sam imala osjećaj da me neko prati. Vidjela sam jedan crni kombi kako je stalno išao iza mene, pa sam ubrzala korak. Uplašila sam se pa sam krenula trčati, bila sam udaljena 2 ulice od kuće. Trčala sam što sam brže mogla, a zatim sam čula korake iza mene i zatim nisam vidjela ništa. Neki ljudi su mi stavili neku vreću na glavu i stavili su mi ruku na usta da ne vrištim. Zašto se ovo meni događa, sada su me još i kidnapovali, i ko zna šta će mi se desiti. Ulice su bile prazne i nikog nije bilo da mi pomogne, utrpali su me u kombi. Jedva sam disala, pa sam nekako promumljala -"Molim vas.. Skinite mi ovo.. Ne mogu..da..dišem". Na moje riječi čula sam samo smijeh a zatim i oštar muški glas -"Skinite joj tu vreću, Gospodarici je potrebna živa, a ne mrtva." Skinuli su mi vreć ali nisu mi dali da se podignem jer nisu htjeli da vidim kuda idemo. Zbog nedostatka kisika mi se vrtjelo u glavi, zaspala sam, a kada sam se probudila nisam bila u kombiju.....

*****
Čula sam neke glasove, dolazile su odozdo. Mora da sam se nalazila u kući na sprat. Pogledala sam oko sebe, i ustanovila da se nalazim u nekoj sobi. Bio je mrak pa nisam najbolje vidjela. Sjetila sam se da imam mobitel u džepu jaknice. Naslonila sam glavu na vrata osluškujući. Čula se muzika i smjeh, mogla sam nazvati mamu ili policiju. Mama mi u ovom slučaju nebi pomogla ali policija bi mogla nešto uraditi. Dok sam ukucavala broj začula sam korake, brzo sam stavila mobitel u unutrašnji mali džepić da ga ne primjete. U sobu je ušao neki tamnoput, razvijen momak, imao je otprilike 20 godina.
-"Ustaj mala, Gospodarica hoće da te vidi" izašao je čekajući da krenem za njim. Ustala sam i sišla u veliki, lijepo uređeni dnevni boravak. Kakva sad Gospodarica, pa neću valjda morati izigravati slugu i klanjati se svaki put kad je vidim. Na fotelji ukrašenoj zlatnim motivima, sjedila je jedna djevojka koju prvi put u životu vidm. Bila  je starija od mene godinu dana, sigurno. Osjetila sam ruku oko ramena kako me drži, a druga ruka je držala nož spremna da mi prereže grkljan. Ukočila sam se od straha, nesmijem ni da plačem ni da dišem, nesmijem da se mrdnem jer samo jedan pogrešan pokret vodi me ka smrti.

-"Pa zdravo, dugo se nismo vidjele, tačnije ti mene nikad nisi vidjela Katarina" rekla je djevojka. Prije samo nekoliko sati sve je bilo normalno, u ovo vrijeme bih trebala biti u kući gledati film sa svojom sestrom Anđelom.
-"Ko si ti, šta hoćeš od mene?" upitala sam plašeći se da pustim jeziku na volju, jer sam se plašila da će lik koji me drži ubiti.
-"Pusti je Marcuse, želim sa njom da razgovaram". Momak je poslušno sklonio nož sa mog vrata i povukao se u stranu.
-"Odgovarat ćeš kratko i jasno, ako ne bude onako kako ja hoću, odrezat ću ti glavu, jasno?" povikala je. Klimnula sam glavom.
-"Živiš u kući sa tatom Adrijanom, mamom Dijanom i njihovom dražesnom kćerkicom Anđelom?"
-"Da", kratko i jasno.
-"Ideš u prvi srednje?"
-"Da"
-"Imaš mnogo prijatelja?"
Uzdahnula sam i izustila kratko "Ne"
Na zadnje pitanje se nasmiješila,
-"Da li su ti cijenjeni i voljeni roditelji rekli istinu o njihovom životu?"
Nijemo sam gledala u nju, i na trenutak sam prestala disati.
Ona se počela smijati.
-"Naravno da nisu htjeli su tebe i tvoju drugu sestru zaštitit. Baš se pitam kako tvoj otac nije uhapšen nakon onolikih ubistava, pitam se kako tvoja mati nije uhapšena zbog trgovanja oružjem tako 'otvoreno'. Mora da su prilično dobri i lukavi mafijaši". Otvorila sam usta i samo sam gledala u nju.
-"Moji roditelji nisu mafijaši, pomiješala si ih sa nekim drugim" osjetila sam suze kako me peckaju.
-"Ali nisam ih pomiješala", prišla mi je i zagrlila me je, "Vratit ću te kući njima, samo sam htjela da me upoznaš, ali nesmiješ im reći za ovo jer će se desiti grozne stvari. Moji ljudi su anonimno javili tvojim roditeljima da si bila u kinu sa drugaricom. Ne želim te povrijediti, ali im nesmiješ reći za mene, niti da znaš njihovu tajnu, jer možeš završiti u domu za djecu bez roditelja, tačnije za djecu koju su roditelji ostavili."

Kao grom iz vedra neba, pala sam na koljena i krenula plakati....

Hvala svima koji čitaju moju knjigu, Izvinite što nisam pisala, mnogo obaveza.... Hvala vam na 100+ pregleda, u sljedećem poglavlju Katarina kreće u akciju!  :D
Poyy❤👋