42.

625 38 0
                                    

"Nego, jesi li donjela papire?"

Potvrdno sam odmahnula glavom uzevši nove dokaze koje sam prethodno odložila na sjedište iza. Iz crvenog fascikla, izvadila sam fotografiju zbog koje sam sanjala košmare.

"Ova djevojka je imala samo 14 godina..."

Progutao je knedlu u grlu te skreno pogled s fotografije na kojoj je prikazano njezino izbodeno truplo.

"Jesi li razgovarala s forenzičarima?"

"Da. Pretresli su i pretražili cijelu kuću, ali nisu pronašli ništa što upućuje na ubojicu."

Nervozno je udario rukom od sjedalo auta dok su mu žile na vratu postajale sve vidljivije.

"Petre, smiri se."

"Kako da se smirim? Čitava država očekuje da riješim taj slučaj o kojem ne znamo apsolutno ništa."

Otvorio je vrata i izašao iz auta. Pogledao je u nebo duboko dišući. Došla sam i stala ispred njega.

"Do sada je ubijeno 27 djevojaka, a nestalih je 36. Svi stanovnici ove zemlje drhte i boje se jebeno izaći na ulicu, a da ne pričam o..."

Prekinula sam ga usred rečenice spojivši nam usne u poljubac. Osjećala sam žmarce po čitavom tijelu koje je počelo vidljivo drhtati zbog moje hrabrosti. Odlučila sam još malo uživati u dodiru njegovih usana, a nakon par trenutaka zagrlila sam ga naslonivši glavu na njegova prsa.

"Obećavam ti da ćemo ga pronaći. Smislit ćemo način i postati heroji u čitavoj državi."

Duboko sam disala.

"Obećavam."

Ponovila sam dok je on šutio. Nakon nekog vremena, odvojio me od sebe.

"Teno..."

Pogledala sam ga ravno u oči nakon čega sam osjećala krivnju jer sam dopustila da se zanesem, a opet sam priželjkivala da to ponovno učinim.

"Hm?"

"Ako ponovno pokušaš uraditi nešto slično ovome, otpustit ću te."

OSVETA✔Where stories live. Discover now