Vrlo zapetljana priča - Obitelj Evans #3 - PAUZIRANA

2. LESLIE

Da bi vas upoznala sa svojom pričom i što se to dogodilo da prolazim tako veliku muku u svom životu moram se vratiti tri godine unatrag, na godinu upisa pravnog fakulteta u Londonu. Da, teško da će ljudi povjerovati da sam pravnik u nastajanju, ali tako je, kao držim se zakona i težim njihovom provođenju, ali je li tako u uistinu?

Prije tri godine

Uh, Leslie, možeš ti to. Gledam u zgradu pravnog fakulteta u Londonu i razmišljam jesam li zaista upisala ono što me zanima. Hoće li pravo i odvjetništvo jednog dana biti moj posao iz snova. Ako sam u krivu, nadam se da ću istinu otkriti u pravo vrijeme.

Na upisima je toliko velik broj ljudi, a ja nikog ne poznajem. Hodam ošamućeno mramornim hodnicima stare zgrade u potrazi za predavaonicom broj 3, za brucoše. Proučavajući brojeve na vratima zabila sam se u nekog, jako, jako sitnog.

„Uh, oprosti nisam htjela, ja žao mi je."

Gledala sam u malenu plavušicu koja u mene gleda s osmjehom. I ona izgleda pomalo izgubljeno.

„Ja sam Jade."

„Zdravo Jade, ja sam Leslie." Rekla sam i pružila joj ruku.

„Znaš Leslie, tvoj izraz lica mi se jako sviđa, mislim da ćemo biti dobre prijateljice."

Vjerovali vi ili ne, ali to se dogodilo.

Jade i ja samo mjesecima kasnije stekle prijateljstvo koje nije bilo ni sa čim usporedivo.

„Leslie, okreni se, suptilno, ovo moraš vidjeti."

„Što?"

„Izgleda da imamo novog studenta." Rekla je, a ja sam se okrenula.

Već je kraj prvog semestra i izgleda da je ovo novi student o kojem su nam govorili. Visok i smeđ muškarac, mislim da ima dvadeset i dvije godine, tako bar izgleda. Tijelo mu je isklesano što se može predvidjeti kroz majicu koja pripijeno stoji uz njegova prsa, a njegova stražnjica bila je tako dobro izgrađena. Ni jedna djevojka mu nije bila ravna.

Cijela predavaonica svoju je pažnju predala njemu i njegovom tijelu.

Djevojke oko nas su se došaptavale pokušavajući saznati o kome se radi.

„To je Elijah Bennet." Šapnula mi je Jade na uho.

„On je strašan." Rekla sam i dalje gledajući u njegovu vruću figuru.

„Strašno zgodan rekla bih."

Da. Pomislila sam. Izgledao je poput muškarca kojeg treba izbjegavati. Muškarca koji nije za veze i djevojke poput nas, nježnica i dobrica, maminih i tatinih kćerkica.

Kad sam ga malo bolje proučila podsjeća me na Kayinog momka Lea, ali on je dobrica.

„Misliš li da bi tvoje čari prelijepe djevojke mogle zavesti ovog gospodina?" upitala me Jade.

„Jade, ne pada mi napamet petljati se u ovako nešto, može pogledaj ga."

„Pa baš zato ti tu nastupaš, budi realna Leslie, ali ti si najljepša cura na faksu."

„Pričaš gluposti, ima puno ljepših od mene."

„Vjerovala ili ne, ali on gleda ravno u tebe."

„Ne zanima me Jade, ja se ne petljam u to."

Bar sam tako mislila. Ne znam jeste li ikad osjetili trnce i tenzije od tuđeg osjećaja na vašoj koži. Ja tog puta jesam i to po prvi put. Prvi put koji nikad neću zaboraviti.