Give me a chance

Untitled Part 13

"James."Elegantno sam se okrenula ka njemu i rukom prešla preko ruba sakoa.Izraz lica mu se ne mijenja,već samo nastavlja da gleda u mene sa svojim podsmijehom koji me užasno iritira ali i privlači."Dogovorili smo se da me ne zoveš tako,Tattum."Smireno govori dok prstima prolazi kroz moju kosu izazivajući moj smijeh."Nismo se ništa dogovorili,James."Tiho i zavodljivo izgovaram prešavši jezikom preko donje usne."Oh,Tattum...Nismo,ali ćemo uskoro.Budi u mom timu,Tattum.Dobit ćeš sve što poželiš,nadam se da to razumiješ..."Naslonio se na moje rame i promatrao grad iza mene dok sam ja udisala njegov miris.One Milion.Dobar i skup,ali definitivno nedovoljno dobar kao Harryev prirodni.Trebam pozvati Harrya nakon što se otarasim profesora.Glasić u mojoj glavi to ponavlja i zapisuje na zid moždane ćelije dok ja blago odgurujem profesora sa sebe."Ne treba mi ništa od tebe,James...Pomiri se s tim da neću biti u tvom timu.Naprotiv,bit ću u timu koji ti predstavlja konkurenciju već godinama."Jezikom kucnem o zub dovoljno da on vidi da se osjećam dominirajuće i da sam u vodstvu."Pogrešan izbor,Tattum.Žalit ćeš što se odvajaš od mene,jer osjećam da te mogu imati kad želim i koliko želim jer nisi dovoljno jaka da se odupreš toj želji,Tattum."Pogledao me i opet se nasmijao dok su trnci i jeza kolali mojom krvlju i tijelom.Prstom mi je prešao preko usana i pogledao me u oči.Nasmijala sam mu se a on je krenuo svojim usnama ka mojim.Povukla sam glavu unazad ostavljajući njeg s otvorenim ustima kao ribu na suhom."Pogrešno misliš,James.Pogrešno."Odlučno sam mu rekla i ušetala u stan stapajući se s grupom pomahnitalih tinejdžera koji su razuzdano plesali.Muzika me ponijela i uživala sam u svakoj pjesmi dok su me mnogi promatrali i dobacivali razne komentare.Počela je pjesma 'Apologize' koju veoma volim iako se baš ne pronalazim u njoj ali mi je odlična za neku vrstu sporijeg plesa.Željela sam da Harry bude tu,sa mnom,da plešemo,ali očito da je to nemoguće."Ljepotice..."Jason mi prilazi i stenjući izgovori ovo 'ljepotice'.U čemu je fazon?"Izgledaš predivno.Da li si za ples?"Klimnem glavom u znak zahvale i ujedno za pristanak te stavljam svoje ruke na njegova ramena,dok tamna svjetla pridodaju efektu.Stavio je svoje ruke na moje bokove i njihali smo se u ritmu muzike.Osjećaj je bio predivan,iako to nije bio Harry,moj Harry,kog nitko ne može zamijeniti.Žalila sam što je tih 3 minute prošlo dok sam trepnula okom,i jer su tamna svjetla zamijenjena svjetlosnim efektima koji su se svake minute mijenjali i izazivali glavobolju.Sljedeća pjesma je bila nešto bržeg ritma i nastavila sam upotpunjavati svoje pokrete s Jasonovim.Mali,stvarno zna što radi.Čvrst stisak ruke i brzi okret me izbacio iz cipela otimajući me iz Jasonovog zagrljaja.Na trenutak sam pomislila da je Harry,ali umjesto kovrdža sam ugledala kosu blago podignutu u zrak i profesora kako se smije."Sad je moja,traži dalje."-dobacuje Jasonu i pokušava da nastavi gdje smo stali ali ja nemam volju.Iako,moram priznati ima strava i savršene hip-hop pokrete."Odakle ti pravo da se tako ponašaš?I prekidaš moj ples s nekime?"-derem se na njeg i znam da se ipak jedva čujem zbog preglasne muzike.Izgledam vjerovatno kao bijesna hijena ali nema to pravo."Opušteno,Tattum.Taj mali nije zaslužio da takva profesionalka pleše  s njim,izgleda smiješno pored tebe."Namigne mi i kreće se u ritmu muzike očekujući da mu se pridružim ali to zadovoljstvo ne dobija."A ti mi izgledaš eto bolje!"Zagrizem se za jezik jer je to ogromna laž,ali moram ga malo spustiti na zemlju,previše je umišljen što se mene tiče."Tattum,Tattum..Opusti se i uživaj.."-nemam pojma kako ga čujem.Možda i ne čujem,možda mu čitam s usana,nemam pojma ali me u svakom slučaju nervira."Sanjaj,James."Okrećem se i guram kroz masu tinejdžera do šanka po piće.Uzimam tekilu i ispijam je naiskap prstom pokazavši nekom dečku koji je sipao pića da mi naspe duplo.Kada sam dograbila čašicu,vidno iznervirana,druga ruka me zaustavila.Desna ruka mi je stajala u vazduhu s čašicom,a druga je blago protrnula od bola."Pusti me!"-zarežala sam ali mi se samo nasmijao."Jebeno me pusti,James!"-zavrištala sam i par osoba se okrenulo ali su ubrzo prestali obraćati pažnju na nas.Desna ruka se izvinula u zrak i prosula tekilu po profesorovom licu,i košulji.Njegov zaprepašteni izgled lica me nasmijavao ali sam se suzdržala da se ne nasmijem."Sve u redu,Al?"Zayn je prišao i zavnuo rukave i neprijateljski se postavio."Uredu je,Zazzi."Osmjehnula sam se i uputila ka stepenicama stana na sprat u potrazi za wc-om jer mi treba hladna voda.Želja mi je živjeti u stanu na sprat,ali nemam love za to,pa se nadam da ću imati u budućnosti.Na spratu,je bilo malo manje osoba,i nije bilo nikakvih svjetlosnih efekata,već samo normalno svjetlo i zahvalna sam Bogu na tome.Na hodnicima su se podivljali tinejdžeri žvaljili i fatali,dok sam samo prolazila pored njih otvarajući sva moguća vrata.Ostala su mi još troja na kraju hodnika pa sam požurila ka njima otvarajući prva otključana.Nije bio wc,ali je bila soba u kojoj je bilo nekoliko djevojaka,od kojih su dvije sjedjele Harryu u krilu,a jedna je plazila po njegovom vratu i tetovažama.Njegov pogled se zaključao na meni dok je gasio cigaretu.Dovraga,cijeli dan nisam znala gdje je,a sad ga nađem s hrpom djevojaka,Louisom,Jackom,Niallom,Liamom i ostalim,i to kako puši.Od kad puši?Automatski sam zatvorila vrata i potrčala niz hodnik u pokušaju da zaustavim suze.Čula sam kako me Harry doziva i kad sam se okrenula vidjela sam ga da ide za mnom.Kada sam se progurala do stepenica,na vrh njih je stajao profesor."Tu si,Tattum.Tražio sam te."Zavodljivo kaže a ja prislonim svoje usne uz njegove bez najave poljupca i bilo čega.Ubrzo se prepustio poljupcu i ispreplitao jezik s mojim.Ruke je spustio na moju zadnjicu i blago mi je stiskao praveći još veći užitak.Otvorila sam oči i vidjela Harrya kako stoji dva metra od nas gledajući nas bijesno s zaprepašćenjem.Zatvorila sam oči i nastavila se ljubiti s profesorom koji je znao što radi.Ubrzo sam odgurnuta na zid a profesor na podu dok ga je Harry posmatrao ljutito s visine.Profesor se digao i uzvratio Harryu udarac jače i bolje nego što je itko mogao sanjati da će.Udarao je puno bolje nego što je itko mislio,ljubio se bolje nego iko je to mislio."Harry,prekini.Prekinite obojica!"Derala sam se i ovaj put se društvo okupilo navijajući.Primijetila sam Zayna kako ustrčava uz stepenice s ostalim idiotima koji su bili u sobi maloprije s Harryem.Ubrzo su ih razdvojili i bilo je krvi na obojici.Ali,na profesoru manje.Ipak je dobro izudarao Harrya.'Do kad ćeš ga zvati profesorom.Pa,maloprije ste se žvaljili i hvatali pred svima.'glasić u mojoj glavi priča ali pokušavam da ga ne slušam."Dovraga,Alysson,kako si me mogla prevariti?I to s njim!"Harry se dere na mene dok ga ja gledam gutajući knedle u grlu,i suze koje ne smiju poteći."Ne deri se na nju,mamlaze!"Profesor ga odguruje,stajući pored mene."U redu je,Theo."Smireno kažem profesoru i ne mogu da vjerujem da sam ga nazvala imenom a ne prezimenom ili 'profesorom'."Kako si mogla,Alysson???" Harry viče na mene udarajući šakom o zid pored mene što je mene prenulo iz neke vrste hipnoze."Kako sam ja mogla,Harry?Kako si ti mogao cijeli dan da mi se ne javljaš i kad te zateknem u sobi u kojoj djevojke plaze po tebi ti se potučeš s našim profesorom što je popraćeno deranjem na mene.Kako to,Harry?"Prilazi meni i stišće vilicu i ubrzo se okrene i odmakne dva-tri koraka od mene prošavši rukom kroz kosu,razbarušivši kovrdže.Izgleda savršeno čak onda i kad je ljut."Nazivaš ga profesorom a prije jebene dvije minute ste se skoro pojebali na onom ondje mjestu!"Urla na mene izazivajući krivnju u meni i grižnju savjesti."Znaš što,Harry?Možda bi bilo najbolje da malo pauziramo.Bit će bolje i za tebe i za mene!"Okrećem se ostavljajući našu ekipu,kao i njegovu koju sam danas zatekla u sobi strčavajući niz stepenice tražeći vrata za izlaz.Ušla sam u lift i pritisnula broj 0 okrenuvši se ka ogromnom ogledalu.Obrisala sam maskaru koja se malo razmazala i pričekala da lift krene.Kada su se vrata skoro zatvorila nečija noga ih je zaustavila i ja sam umrla 1000 puta u sekundi.Mislila sam da je Harry,ali na svu sreću bio je profesor.Ili Theo.Ušao je u lift i nasmijao mi se neodoljivo kao ono jutro ispred trgovine."Jesi dobro,Alysson?"-brižno je prešao rukama preko mog lica izazivajući trnce u meni.Klimnula sam glavom i naslonila ruke i glavu na njegova prsa.Zagrlio me oko struka i prošaputao 'shhh'.Osjećala sam se smireno i sigurno u njegovom zagrljaju.Pritisnuo je -1 i sišli smo u garaže.Otvorio mi je vrata svog auta i to je bilo krajnje kulturno,ali to nije činio kao Harry.Harry je radio sve dr...Moram prestati razmišljati o njemu i jednostavno se pomiriti s tim da nikad neće biti kao osoba koja je meni potrebna,i koja je potrebna mojoj budućnosti.Izašli smo iz garaža i nastavili se voziti otvorenom cestom na kojoj nije bilo nikoga."Gdje želiš da te odvezem?"Slegnula sam ramenima nastavljajući gledati kroz prozor."Ako možemo kod tebe...Ne usudim se otići u svoj stan,jer Harry živi iznad mene,maltletirat će me cijelu noć..."Tiho sam izgovorila i osjetila se kao posljednji jad koji nema gdje da ode.Osjećam se poput govneta jer me moj profesor kojeg sam do maloprije ignorisala i prepirala se s njim voza okolo po gradu jer nemamo gdje otići."Pa,mogli bismo da u mom stanu nije moja žurka s koje smo upravo otišli."Okrenula sam se ka njemu i nasmijao mi se pod svjetlom mjesečine koja je prodirala u auto."Ono je tvoj stan?"Upitala sam i samo je klimnuo glavom fokusirajući se na put."Ali,ako želiš možemo otići kod mojih roditelja,bit će im drago."Pitam se gdje je nestao onaj samozaljubljivi kreten koji podbada kad god ima priliku i odakle se pojavio brižni dečko koji me vodi svojim roditeljima."Samo večeras,Theo.Obećajem.Nadam se da ti ne smeta što te zovem Theo?"Blago uplašena sam upitala prateći njegovu reakciju."Ni najmanje.Mnogo bolje od profesor,kako si me večeras nazvala pred svojim deč..Pardon,bivšim dečkom."Shvatio je svoju grešku i brzo je ispravio i mnogo sam mu zahvalna.Želim da ostane ovakav,zauvijek.Ubrzo smo se našli ispred ogromne kuće,ma šta kuće,vile,čovječe.Izašli smo i on je pozvonio pomilovavši me po kosi.Vrata nam je otvorila žena osrednjih godina s savršeno zategnutom pundžom u crnoj haljini s bijelom pregačom preko."Oh,Theo,napokon se vidimo."Zagrlila ga je i Theo je uzvratio zagrljaj blago odigavši ženu s poda."Marry,ovo je moja uč..prijateljica.Alysson,Rose.Rose-Alysson.Jesu roditelji u kući?"Žena je klimnula glavom i rukom nam pokazala u pravcu neke sobe poklonivši mi zagrljaj."Dođi,Alysson."Ušla sam u ogromno prostoriju za Theom i izazvali iznenađenje na licima dvije starije osobe."Sine!Došao si!"Velikodušno su ga primili u svoje zagrljaje i izgleda mi kao da se nisu vidjeli sto godina,ili kao da su bili u svađi.Osjećam se kao višak ovdje i žalim što nisam otišla svojoj kući."Sine,nisi nam rekao da imaš ovako lijepu djevojku."Stariji čovjek,pretpostavljam njegov otac mi pruža ruku i potapše me po ramenu,dok me njegova majka nakon toga čvrsto zagrlila."Uhm,nisam njegova djevojka,prijateljica sam."Zamuckujući izgovorim i vidim kako se izraz lica blago promijeni ali ubrzo vrate osmijeh na lice."Ja sam Alysson,možete me zvati Al.Drago mi je."

"Oh,divno ime.Ja sam Marry,a ovo moj muž Henry."Još jednom me zagrlila i privukla me ka kauču da sjednem."Pa,ako možemo prespavati ovdje,pošto kod Alysson renoviraju stan,a majka joj nije tu,paa.."

"Naravno da možete.Ostani koliko god želiš,dušo."Marry mi pogladi kosu i ja joj se osmjehnem pokušavajući da prikrijem nervozu.Vjerovatno misli kakva to majka dozvoljava kćerci da luta s nekim dečkima po njegovim kućama i stanovima."Rose!" Marry povika s osmijehom i ubrzo se pojavi žena koja nam je otvorila vrata noseći sokove."Pripremi Theovu sobu,i gostinjsku za Alysson,osim ako ne spavate u istoj sobi?!"Sok koji sam pila mi je izletio kroz nos dok sam negirala to Theovoj majci izazivajući njegov kratki smijeh."Uredu,onda joj pripremi posebnu sobu,i odnesi nešto u čemu će spavati."Žena klimne glavom i ubrzo nestane iz sobe dok je meni još uvijek neugodno zbog pitanja Theove majke."Dođi sa mnom..."Marry me uzima za ruku i vodi izvan prostorije uz stepenice.Ušli smo u sobu za dijete i ona je zatvorila vrata sklopivši ruke na prsima."Znaš,Theo nikada nije upoznao nikoga nikada s nama.Čak ni muškog prijatelja i zato sam sigurna da mu značiš puno više od prijateljice,kako kažete.Nikada ne provodi vrijeme s nama skoro i uvijek se bavio nekim aktivnostima koje nisu uključivale nas.Nije spavao u ovoj kući preko godinu dana.Ne znamo gdje smo pogriješili ali se nadam da ćete uspjeti i da ćeš nam vratiti sina,kao večeras.Jedino to ti možeš,Alysson..."Žena ispred mene zaplače grleći me dok njene suze natopljavaju moju haljinu.Uvijek sam bila slaba na majčinske suze i što sad da radim nakon njene molbe?

Nastavak je duži nego ikad,ali sam morala jednostavno.Što mislite što će Alysson uraditi? :)