Diego i ja smo proveli pet predivnih dana u onoj kući. Bilo nam je stvarno lijepo daleko od svih. Uživali smo jedno u drugome. Ali kako se kaže "sve što lijepo kratko traje" pa tako i naš mini odmor. Definitivno ćemo se ponovno vratiti ovdje, a do tada je vrijeme za povratak u stvarnosti. Kako smo došli s dva auto Diego je pozvao nekog dečka i dao mu ključeve od mog auto, jer nema šanse da ja vozim. Kao da loše vozim. Samo prevrnem oči na to.
"Znaš ja imam vozačku zato jer znam voziti auto. Nisam ju dobila na lijepe oči." Istaknem.
"Nisam ni rekao da si ju dobila na lijepe oči. Znam ja da ti znaš da voziš." Podrugne se.
"Ali zašto bi ti vozila kad imaš mene?"
"Muškarci." Preokrenem očima.
"Uostalom sad si samo moja." Kaže kad mi uzme ruku koja mi je bila u naručju i isplete nam prste.
"I ne gledaj me tako čudno, privikni se na ovo." Kaže kad osjeti moj pogled na njemu.
...
Prošlo je već skoro mjesec dana od kad smo se vratili. Diego je odmah idući dan nesto i od tada nema ni traga ni glasa od njega. Iskreno malo se brinem za njega. Zvala sam ga tisuću puta kao što sam mu i slala poruku, a od njega ništa. Ni traga ni glasa, kao da je u zemlju propao. U isto vrijeme sam zabrinuta i ljuta. Mogao mi se barem javiti, a ne ovako da bez potrebe brinem.
"Šta ti je." Trkne me Toni na šta se cimnem.
"Ha?" Upitno ga pogledam.
"Zamišljena si."
"Oprosti odlutala sam."
"Sve u redu?" Upita me zabrinuto.
"Ne znam." Duboko udahnem i izdahnem jer stvarno ne znam.
"Ako mogu kako pomoći tu sam."
"Hvala ti." Nasmiješim mu se.
...
Nakon posla ne uputim se prema stanu već prema Stefanovoj firmi. Ako netko zna gdje je Diego i šta se događa s njim to je definitivno Stefan. Svjesna sam da ću morati da mu ispričam dosta toga šta oni ne znaju ali stvarno se plašim da mu se nešto dogodilo. Karla je trudna i u visokoj je trudnoći prema tome bolje da šta manje zna.
Izlazim iz lifta na Stefanovom katu kad tamo prava drama. Stefan izvodi neku ženu na nadlakticu dok naređuje sekretarici. Mora da je Karlina mama nema tko drugi biti. Samo im je ona još falila da upropaste njihov mir.
"Iva neka objezbjeđenje isprati gospođu. Njoj je ulaz u firmu zabranjen." Govori sekretarici dok se ova buni i dolazi objezbjeđenje koje je izvode
"Neće se ovo na ovome završiti!!! Još ćemo se mi vidjeti!!! Zapamtit ćeš ti mene!!!" Viče dok ju dečki odvode.
"Jel to Karlina mama?" Upitam ga dok mu idem u susret. Kako me je primjetio nije se vratio u ured već me je pričekao da uđem.
"Nažalost, uđi." Kaže mi i povede nas u ured.
"Nisam htjela dolaziti u kuću niti ispitivati pred Karlom." Kažem ozbiljno čim uđemo.
"Šta se desilo?" Upita me zbunjeno kad se smjestimo.
"Gdje je Diego?" Odlučim biti direktna i vidim da sam ga šokirala pitanjem.
"Diego? Ti i Diego?" Zbunjen je, vjerojatno zbog toga šta se ne podnosimo. Bar se nismo podnosili dok se nije malo po malo zavukao u moje srce. I sad ne mogu zamisliti bez njega.
"U nekoj smo šemi ajmo reći." Kako da mu objasnim? Kad ni ja sama više ne znam na čemu smo.
"Šemi? Ne pratim te uopće." Gleda me u čudu kao da su mi izrasle dvije glave.
"To sad nije ni bitno. Ne mogu ga dobiti već par dana." Zapravo mjesec dana i više ali tko broji.
"Kad si sad to spomenula ja se isto nisam čuo s njim duže vrijeme."
"Mislila sam da je Diego išao s tobom." Barem mi je tako Karla rekla. Znam da su otišli njoj dvojica zajedno ali Stefan se vratio a Diego nije.
"Je, ali na kraju trebao je brzo otići do Rusije jer je i tamo izbio problem tako da smo se odvojili."
"Šta je to bilo među vama?" Upita me pošto mu ništa nije jasno
"Imaš sat?"
"Za tebe imam i dva." Krenem skroz ispočetka sa prepričavanje naše priče. Sve od kad sam ga u klubu poljubila pa do kad sam bila u onoj kući. Pa ovome se sigurno nije nadao.
"Čekaj vi ste sad kao zajedno?" Upita još sav zbunjen.
"Ne znam." Slegnem ramenima jer stvarno ne znam.
"Čekaj treba mi nešto žestoko." Kaže i ode si natočiti viski.
"Hoćeš?" Ponudi mi, a ja samo glavom klimnem.
Spustim ispred mene času koju popijem na ekst. Stresem glavu, jebote ovo je prejako za mene.
"Kako misliš ne znaš?" Upita me zbunjeno.
"Jesam ti sad sve objasnila. Vratili smo se nakon čega je on nestao. Ni jebenu poruku da mi pošalje!!!" Bijesna sam zbog toga.
"Možda ne može." Naravno da će ga Stefan braniti. Ipak su oni kao braća.
"Molim te Stefane ne brani ga, ako nije htio ništa samnom mogao je jednostavno reći."
"Vidi, znaš čim se oboje bavimo. Ja se isto jako slabo javljam Karli da sam tamo." Objasni.
"Mislim da svatko može odvojiti vrijeme za jednu poruku." Kažem kad ustanem.
"Uostalom mogao mi je u facu reći da odlazi, zna gdje radim i gdje živim. Mogao me nazvati. Imao je toliko mogućnosti ali ni jednu nije iskoristio." Odjedno postanem bijesna kad shvatim šta je sve mogao, a nije.
"Bez brige provjerit ću šta se dešava s njim."
"Nekako me više i ne zanima." Kažem i napustim ured. Koje god objašnjenje da mi da neću da ga uvažim, ako se ne može odvojiti minuta da pošalje poruku dobro sam onda stvarno nemamo o čemu da pričamo.
Ne mogu vjerovati, ne mogu vjerovati kako sam bila glupa i kako sam mu slijepo vjerovala da bi on šta? Pobjegao čim smo ušli u vezi i poslali par. Tea gotovo je, za tebe više nema nikakvih veza. Bacaš se samo na avanture i zadovoljstvo. Bolje ti je tako nego ispadneš povrijeđena od tipova poput Diega.
AAAA KAKVA LUDNICA!!! Katar je u čudesnoj utakmici srušio Argentinu. Sad Hrvatska mora pobijediti Dansku
Ljudi dobila deset tisuću puta srčani gledajući Argentinu i Katar. Izgubila glas ruke mi crvene od lupanja i pljeskanja ali važno da je lopta bila na našoj strani.
Ljudi držite fige da pobijedimo 🤞🏻
Uživajte u nastavku
Cathy 💜
YOU ARE READING
U srcu mafijaša 🔚
RomanceTea je obična djevojka koja vodi normalan život. Ima brata i prijatelje s kojima je okružena. Radi u kafiću kojem je upoznala Karlu i od tad su nerazdvojne. Njezin život je sasvim normalan za jednu običnu djevojko. No ubrzo će postati sve samo ne no...
