Uvukao sam joj se pod kožu, tiho, lopovskim koracima ušao joj u san i tamo i ostao. Ostao zarobljen između njenog ponosa i moje želje. Njenog neukrotivog inata i mog egoizma. Što sam više bežao, više sam je želeo. Što se više vraćala, sve više sam je terao. Igrali smo igru u kojoj nijedno nije pokazivalo emocije, držali smo se onog ko prvi kaže "volim te", gubi. I nijedno od nas nije izgubilo, a iz bitke smo izašli oboje poraženi. Andrea i Miloš. Dva sveta. Jedna ljubav.