25 poglavlje

5.6K 210 16
                                    

Celim putem je vladala neugodna tišina, ona je gledala u prozor dok je moj pogled bio u cestu, žurio sam da što pre stignemo. Samo se čulo njeno tiho plakanje.Spuštala je glavu i sklanjala pogled od mene. Lagano sam je primio za bradu te joj podignuo glavu.

„ Sve će biti u redu!", tiho sam rekao, pokušavajući da je utešim. „ Ajde da se okupaš", kimnula je glavom.

„ Nemoj ići", tiho progovori i uhvati me za košulju pribijajući se uz mene.

„ Tu sam", spustim dlan na njen obraz „ Ovde sam i nikuda ne idem", odmaknem se od nje kako bih joj izvadio neku majicu.

„ Želiš li sama?", upitam je.

„ Ostani!", prstima pređem po zlatnim štiklama, pa joj skinem  prvu jednu pa drugu. Skinem joj haljinu i tange. Skinem odeću sa sebe. Sapunjam joj ramena, leđa, guzicu, sapunjam joj celo telo - lepo ju je imati pod prstima posle toliko vremena. Koža joj je nežna i lepa. Na brzinu se nasapunjam i isperem. Telo i kosu joj uvijem peškirom.Dok ona suši kosu, za to vreme pretražujem ormariće, kako bih pronašao neku kremu,ali izgleda da imam samo jednu jer nikad i nisam imao neke velike povrede. Navučem bokserice  i čekam je da završi. Nakon što je izašla iz kupatila, sela je na krevet i čekala da joj sredim rane.Podignem joj nogu u krilo i levo stopalo joj pomazim, potrebno mi je da osetim i nju opuštana. Prstima prelazi po listovima i alkoholnom očistim ranu na kolenu, napravi bolnu grimasu i govori kako je boli.

„Peče me", plačno izgovori.

„ Malo će peći" nežno joj uhvatim bradu i podignem glavu i u pravu sam, njeno lice je crveno. „ Ljubavi, da li imaš neku težu povredu? Boli li te?", lagano joj obuhvatim levu ruku i prstima mažem zglob, pa sve do lakta. Na drugoj ruci ima ogrebotinu ispod lakta. Skupim vilicu od besa u sebi psujem jer sam i ja taj koji joj napravio modrice. Po telu ima sitne modrice od otiska šaka i ugriz na vratu.

„Malo glava, ali proće me do sutra", nasmeši se i podigne ruke da joj obučem majicu. Legla je na krevet, a ja sam je pokrio i ušuškao.

„ Hvala ti", progovori tiho.Legnem na krevet pored nje, naslonim čelo na njeno. „ Casey posle svega ti si previše dobar prema meni. Imaš previše poverenja i malo me je strah, bojim se da će nešto krenuti po zlu i da ćeš ponovo izgubiti poverenje"

„ Jel kriješ nešto od mene?"

„ Ne! Tvoja burna reakcija me je uplašila i mislila sam da je gotovo među nama"

„ Šh", ušutkam je „ Žao mi je zbog toga! Volim te i nemam nameru da odem od tebe", rekao sam joj jer to želi i zagrlio je. Stisnula se uz mene, prebacivši ruku preko mog trbuha.

„ Spavaj", govorim joj i ljubim je u čelo.

„ Hoćeš li biti tu kad se probudim?"

„ Biću"

„ Znam da imaš pitanja..", stavim joj prst na usta, kako bi zaćutala.

„ Spavaj mače, sutra ćemo razgovarati. Ali zna da nikome neću dopustiti da ti naudi. Možeš mi ti ispričati, ili ne. Samo ta kučka koja ti je ovo uradila više neće imati šanse ni da ti priđe! Zato od danas prekidaš svaki kontakt s njom, jer će se ovo ponavljati i onda te neće ostaviti na miru", promrmlja jedno dobro i zatvori oči i pokušava da zaspi. Mazim joj kosu i ćutim, pustim je da zaspi u mojim rukama, uzdišem njen miris i jebeno sam srećan što je ovde.
Spavala je naslonjena na mom ramenu. Posmatrao s njeno lice i riđu rasutu kosu po ramenu. Mazim je po butini, prstima dodirujem meku kožu jer mi je potrebno da se uverim da je ovde. Napokon posle toliko noći, zaspim lagano i probudim se u njenom zagrljaju. Nogama me je stisla oko struka i rukama oko vrata, popela se na mene i ne mogu da mrdnem. Ostao bih tako, ali nažalost moram na posao.

Gospodin Sponzor 🔚✅Where stories live. Discover now