Umorno u zrcalu lice
Dječijeg osmijeha samo skice
Vedrog oka taman trag
Lovi svjetlo dok napada ga mrak.
Iz viđenja ga znam
Riječi "Dobro sam"
brzo zalije...
Laže.
A što drugo da kaže.
Najbliži rod mu je strah
Poražen njegov stav
dok pita se ko je kriv
što mrtav je, a živ?
Ma iz viđenja ga znam.
Znam da luta i
da skrenuo je s puta.
A dužan si je samo jedno
Podsjetit se što je vrijedno.
Dužan je to sebi
i odrazu svom u
zrcalu tom.
YOU ARE READING
Kajdanka zaboravljenog pjesnika
PoetryPjesme davno pisane zaboravljene i brisane i neke sjetne, teške s opomenom i bez greške. Ljubav, mudrost pa nada njima vlada. A što bit će sada? Dok mi rima tiho svira, svaka nova riječ moju dušu dira. Stihovi me za rukav vuku lutamo po ritmu, zvu...
