Želje, snovi, opet stranci neki novi.
A novog mi se duša boji.
Prazne misli puna ih je glava
Pitam te...
Kako li se poslije snova sanja?
Kako vedro može tmurno nebo bit?
Sreća to je samo mit?
Kažeš...
U životu ravna mi je cesta...
Skreni s puta smjesta!
Sutra sviće novi dan
A korak tvoj je prav i dosadan.
Vjeruj kraj s početkom ruku pod ruku hoda...
Daj, digni pogled s poda!
YOU ARE READING
Kajdanka zaboravljenog pjesnika
PoetryPjesme davno pisane zaboravljene i brisane i neke sjetne, teške s opomenom i bez greške. Ljubav, mudrost pa nada njima vlada. A što bit će sada? Dok mi rima tiho svira, svaka nova riječ moju dušu dira. Stihovi me za rukav vuku lutamo po ritmu, zvu...
