3

193 15 40
                                    

Pustila je da joj miris kafe ispuni nosnice, dok je pogledom lutala po prizoru pred sobom. Bilo je ovo jedno od onih sporih jutara, koja je provodila na omanjoj terasi, uživajući pritom u pogledu na glavni grad. Nije umela to da objasni, ali ti trenuci su je smirivali.

Mir joj je trenutno bio preko potreban.

Njen mirni monotoni život, uzburkao se otkako se u njemu sasvim neočekivano pojavio dominantni vlasnik Hipnoza. Dane je provodila u njegovom hotelu, u potpunosti se predavši novom projektu.

Nije ga viđala onoliko koliko je u početku strahovala da hoće. No uprkos tome često se osećala kao da je drži na oku. Taj osećaj ju je terao da se još više udubi u slikanje, ne bi li se otresla nervoze, koju joj je stvarao.

Projekat kao projekat je napredovao poprilično dobro. Problema sa inspiracijom nije imala. Samo mesto je u njoj budilo dovoljno mašte da su se ideje redale jedna za drugom. Realizacija istih je pak išla mnogo sporije, no nije se žalila.

Uspela je da dovrši prvi zid i za to joj je bilo potrebno svega mesec dana. Takvim tempom uspeće da dovrši ceo hotel do datog joj roka. Naravno, ukoliko mu se uopšte dopadne ovaj prvi zid.

Iako je bila poprilično zadovoljna urađenim, nije uspevala da se opusti ni na trenutak. Danas bi trebalo da Petroviću najzad pokaže dosad odrađeno. Upravo iz tog razloga nije oka sklopila celu noć. Ovo je, posle prijemnog, bio najvažniji trenutak u njenom životu. Od njegovog mišljenja bi mogla da joj zavisi budućnost.

Prinela je keramičku šolju usnama i prepustila se tom božanstvenom ukusu. Topla tečnost na njenom jeziku stvarala je odličan kontrast prohladnom vremenu. Sivi oblaci nadvili su se nad Beogradom, ne dopuštajući suncu da zasija. Nije bila veliki fan ovakvog vremena, no čak je i u njemu uspevala da uživa.

Njen blaženi mir prekinulo je zvono na vratima. Odmah se našla na nogama, radoznala da sazna ko joj to prekida jutarnji užitak. Bacila je pogled na sat u hodniku, koji je upravo otkucavao sedam sati. Ko još nju može da traži ovako rano?

Iznenadila se kad je s druge strane vrata zatekla najbolju prijateljicu. Nije je videla bar dve nedelje, što je za njih dve predstavljalo poprilično mnogo vremena.

"Umeš li ti da se javiš da znam da si živa?", izostanak pozdrava nije bio ništa novo. Siena je definitivno imala pravi italijanski temperament. Zašto se zamarati manirima i suptilnošću, kad sve može i direktno?

"Dobro jutro i tebi", Katarina je bila njena sušta suprotnost. Maniri su bili jedan od važnih aspekata njenog vaspitanja. Od malena je učena da uvek pre svega bude kulturna prema ljudima.

"Nemoj ti meni - dobro jutro", facijalne ekspresije vatrene crnke izmamile su osmeh na Katarinino lice.

"Telefon ti je nedostupan već dva dana. Premrla sam od brige."

"Ozbiljno?", zbunjen pogled, koji joj je upućen, crnku je naterao da se dlanom opali po čelu.

"U kom ti svetu živiš?", činilo joj se da su konstantno vodile ovu raspravu. Za razliku od Katarine koja najčešće nije ni znala gde joj se telefon nalazi, Siena ga nije ispuštala iz ruku. Italijanka je bila zavisnik o društvenim mrežama, naročito onoj po imenu Instagram. Nije mogao jedan jedini dan da prođe bez njenog storija. I baš zbog toga nije mogla da shvati kako je njena najbolja prijateljica mogla bez iste.

"Radnom svetu. Po ceo dan sam u hotelu, a kad dođem kući imam snage jedino za tuš i krevet", hodala je ka terasi, setivši se kafe, koju je tamo ostavila. Ukoliko se i moglo reći da ona ima neku zavisnost, to je bila upravo kafa. To je čak i osoblju hotela bilo jasno, te su joj stoga svaka tri sata donosili novu, nije više morala ni da traži.

GospodarWhere stories live. Discover now