/Justin's P.O.V./
Cijela vožnja ka mojoj kući je bila potpuno tiha. John je držao jezik za zubima, gledajući ispred sebe, a Kelsey je gledala van, lagano tresući glavom od hladnog zraka jer je bila samo u grudnjaku ispod jakne.
Stisnuo sam zube. Pomisao da je Luke stavio svoje ruke na nju me gurala preko ruba.
Nisam ju trebao pustiti da uđe u auto.
Nisam ju trebao izazivati da postane tako ljuta.
Jednostavno sam joj trebao reći istinu o Jen.
Stisnuo sam volan još jače, unatoč svoj boli koja mi je zračila kroz tijelo. Možda sam pretukao Lukea do srži, ali i on je meni nanio štete.
John me pogledao tužnim pogledom.
Samo sam odmahnuo glavom, pokušavajući da se ne zapalim previše.
Sve o čemu sam mogao razmišljati je o ubijanju tog gada; da plati svu bol koju je nanio Kelsey i kako sam ga mogao ubiti, ali nisam. Ne kada Kelsey preklinjala da to ne napravim. Da je to bio uobičajen trenutak, bilo bi drugo, ali večeras…bilo je drugačije. Ona je bila preplašena, bez majice, u modricama, porezana, očajno je htjela otići i nisam ju htio uznemiriti još više.
Skrenuvši na uglu, trebalo mi je još nekoliko minuta, prije no što sam počeo brzo voziti po cesti, koja je vodila do kuće, i zaustavio auto. Naslonio sam se u sjedalu, puštajući glavu da slobodno padne na naslon za glavu.
Lagano zujanje auta je bio jedni zvuk koji se čuo.
John me pogledao još jednom, prije no što je kimnuo glavom i potapšao me po ramenu. Otvorio je vrata te ih zalupio za sobom, prije no što je nestao u tami.
Držao sam jezik za zubima, ne znajući što da kažem u ovom trenutku.
Samo sam htio zatvoriti oči i nestati zauvijek. Možda bi tako sve ponovno bilo normalno i Kelsey bi bila nepovrijeđena.
Nakon nekoliko minuta, odlučio sam da bi bilo najbolje da kažem nešto, bilo što, samo da izbjegnemo tišinu. 'Želiš li ići kući ili?'
Čekao sam odgovor, lupkajući prstima o naslon za ruke.
'Ne.' Kelsey je lagano promrmljala. 'Ne želim da me roditelji vide ovakvu…' prošaptala je.
Kimnuo sam glavom, nagnuvši se i izvadivši ključ iz kontakt bravice. Otvorivši vrata auta, izašao sam i zalupio ih, prije no što sam došao s Kelseyine strane. Otvorivši vrata, nagnuo sam se prema Kelsey. Nježno sam je pomilovao po obrazu, prije no što sam zavukao ruke ispod njenih nogu i oko struka te ju podignuo. Zatvorivši vrata bokom, počeo sam hodati po stazi koja je vodila do ulaznih vrata.
Nasreću, već su bila malo otvorena. Otvorivši ih još više nogom, ušetao sam u kuću te se popeo uz stepenice, čak i ne mareći jesu li dečki ovdje ili ne.
Skrenuvši niz hodnik, otvorio sam vrata svoje sobe, prije no što sam ušao unutra i stavio Kelsey na svoj krevet. Pogledao sam u nju, prije no što sam uzdahnuo i udaljio se prema vratima te ih tiho zatvorio.
/Kelsey's P.O.V./
Gledala sam kako Justin zatvara vrata svoje sobe, ostavljajući nas zajedno, same. Progutala sam knedlu, oblizavši usne.
Cijelo me tijelo boljelo, a po glavi mi je beskrajno tutnjala glavobolja.
Večeras je bilo nešto što nisam mogla opisati, čak i da sam pokušala. Osjećala sam kao da je sve ovo dio neke sapunice ili nešto.
Jednostavno nisam mogla vjerovati da mi se sve to dogodilo, ali bila sam sretna da je gotovo.
Sve što sam htjela bilo je istuširati se i zaboraviti da se ovo ikada dogodilo.
Podignula sam pogled u trenutku kada sam čula geganje prema meni. Zagrizla sam usnu, ne znajući što reći ili napraviti. Uzdišući u sebi, počela sam trljati palac o palac, izbjegavajući Justinov pogled.
