10 poglavlje

2.7K 119 18
                                    

Nisam mogla da kontrolišem suze koje su se slivale niz moje lice. Nisam mogla potisnuti ogroman strah, tugu i bol, bojala sam se za tatu. Naravno, mama mi je odmah rekla da nije u pitanju ništa ozbiljno, da je samo ugruvan, ali ja se nisam mogla smiriti dok ga ne ugledam.

„ Dobro je. Prestani plakati! Inače će stric ustati iz kreveta i sve nas nabiti jer smo te pozvali!", Lav vikne na mene.

„ Nemoj mi govoriti šta da radim!", šmrcnem.

„ Dobro je! Nema nikakvu ozbiljnu povredu, samo je malo ugruvan i to je to", Leon me zagrli, naslonim glavu na njegovo rame.

„ Moj tata je u bolnici..", plačem stisnuta uz njegovu belu majicu i potapam je. „ Striče, šta kaže doktor?", odmaknem se od Leona kada ugledam strica Coltona.

Namršteno me odmeri i onda ljutito potisne: „ Dođi sebi, obriši suze i idi da ga vidiš. Nije mu ništa! Bolje mu je od svih nas zajedno. "

„ Ali, mama mi je rekla da je doživeo nesreću i da je ugruvan, da spava..", moj tata mrzi bolnice i ne voli da leži, tako da ako nije ozbiljno, onda nema šanse da ostane u bolnicu. „ Krijete od mene nešto? Moj tata je dobro?"

„ Dođi, razmažena devojčice", zagrlio me je. „ Imam četvoro dece i nijedno nije razmaženo, Casey dobije jedno i to je maza porodice..", mrmlja dok me grli i napokon me smiri. „ Casey je dobro. Nije mogao da zakoči, auto se prevrtalo i neću dalje da ti govorim jer ćeš namestiti kao da umire. Ima par ogrebotina,pomalo je ugruvan, to je to - nije u nikakvoj opasnosti. Samo tvoja majka drami kao i obično."

„ Uh! Pa ne znam kako mi možete reći dobro je, kada nije!"

„ Zato što mu nije ništa! Čoveče koliko si ti plekana i razmažena, Casey te je odgojio poput princezice.", ljuto podignem glavu ka stricu, njegova deca su svi pa jaki, previše jaki. Ima troje muške i naravno da oni nisu plekani, i ćerku koja se tuče kao muško, i naravno da niko od njih nije razmažen, mažen i pažen kao ja. Čak ni moje mlađe braća i sestre, ni oni, imaju granicu razmaženosti, uslovi bogatog života i luksuz, ali nisu poput mene.

„ Ako si još uvek ljut na mene što sam napravila skandal i otišla, što se nikom nisam javljala.. Trebala bih reći da mi je žao, ali nije. Ja sam tako razmažena i kada nije po mom loše reagujem."

„ Nisam ljut. Ponosan sam što si napokon uhvatila posao, što ćeš konačno osetiti život van ogromnih zidina koje su roditelji stavili oko tebe. Nadam se da će postići mnogo, jer možeš", zagrlim ga, sledi još jedna tura plakanja. Jer koliko god da sam osoba koja mora sve imati pod svaku cenu, toliko sam i plačljivica.

„ Tatice", uletim u bolničku sobu i dotrčim do njegovog kreveta, mama sedi na stolici do njega. Stegnem ga rukama oko vrata, i ljubim ga po licu i stežem. „ Dobro si? Tata, jel si dobro? Mnogo sam se uplašila.. Kada me je mama pozvala bukvalno sam odmah uskočila na avion i brzo sam došla."

„ Ako nastaviš da me stežeš, ugušićeš me pilence", popustim stisak i podignem glavu da bih ga pogledala.

„ Pričaš?", upitam ga.

„ Ela, nisi je trebala pozvati. Sada će da cmizdri i onda nećemo znati kako da je smirimo!"

„ Ona nije beba Casey!", moja mama izgovori.

„ Tako je, ja nisam beba!"

„ Nisi, naravno, da nisi. Ali, isto grlato i dugo plačeš kao dok si bila beba. I znaš da ne mogu da trpim tvoje suze." poljubi me u glavu.

„ Pa što ležiš ako si dobro?"

„ Tvoja majka mi neda da ustanem iz kreveta i ponaša se kao da sam doživeo veliku nesreću."

Šarmantno Posesivna 🔚✔️حيث تعيش القصص. اكتشف الآن