Četvrti Dio

677 52 4
                                    

Andreas je gledao Nataliju i očima je pitao šta se dešava . Spustila je ruku na rame i tiho prošaputala :"Mora da joj je zet nešto negodovao ... nije prvi put da joj uzme novac a tad mu nesmeta kako ih zaradjuje ili su one pijane budale uzeli sebi previše za pravo pa joj se odjednom sve nakupilo ..."
Andreas udahnu i odmahnu glavom . Žalio ju je . Bila je dobar i požrtvovan radik ali nije bila za ovog posla... Krhka , nevina i naivna teško da se mogla borit s pijanim budalama ali je zbog Natalije i sažaljenja je i dalje držao . I onako nije često radila kod njih jer je imala i posao u knjižari ali nije bio dovoljno plaćen pa je za sve ekstra zarađivala kod njih ...
Udahnu duboko i ako se zrak napolju nije puno razlikovao od zagušljivosti u lokalu. Napolju je sparina zamjenila zadimljenost. Pogleda na sat i udari nogama od pod . Moraće da pozove taksi i pola od zarade večeras će dati za to... Pripali cigaretu i predje na drugu stranu ulice . Negdje na pola cigarete ugleda Alija kako izlazi s društvom . Nekoliko novinara ih okružiše i ona iskoristi priliku pa odhoda nekoliko koraka i zaustavi taksi. Gledala je iza sebe kao da je bježala...
Brzo je odključala ulazna vrata i krenu da otvara sva druga tražeći kupatilo . Uspaničeno izvadi peškire s police i potraži šampone . Pohvata ih u zraku i podiže ostale koji su pali na podu i radije bi zaplakala ali se nasmija . Naravno da nijedan nije bio za nju. Otvori jednu od kutija u kojim je donijela svoje stvari i pokupi sve za higijenu . Iz kofera izvuče veš i pidžamu i opet ubrzanim koracima udje u kupatilo. Godilo joj je tuširanje ... Malo je i plakala . Sve ovo danas je bilo previše . A predstavu će Ali sigurno da udopuni ako dodje pijan , zato je trebala da zaspe prije nego se on vrati. Na prstima izadje i krenu niz hodnik do svoje sobe jer je bila sigurna da je čula ulazna vrata...
Zatvori vrata sobe za sobom i kao da je zaustavila dah brzo se smjesti ispod prekrivača . Zaspala je istog trena ...
Ali se oprostio od društva i pogledom je potraži . Siguran je bio da je bila ona s druge strane ulice ...
Nije bio ljut na nju bio je na svoju majku... Kako je mogla da mu postavi uvjet da oženi djevojku koju je danas sreo više puta ... nema gdje je nije bilo...
Smjesti se na zadnje sjedište i izda naredbu vozaču da idu kući . Mladić ga upitno pogleda u retrovizoru a on se namršti i burno reagova ... Govorio je kako dobro zna šta je njegova majka učinila i da je prije njega znao da je ženi i da je morao kupiti drugu kuću samo za njih dvoje jer niko za sad nije znao za vjenčanje . Mladić se nasmiješi i ponovi adresu kuće gdje je Mira danas donijela stvari a Ali nervozno otrese rukom i izvadi njene papire koje je danas pokupio . Zanimljiv životni moto , preporuke , ocjene i biografija ... Zastade na slici ... Neka tuga u očima ...
Trgnuo se na zaustavljanje auta i skupi sve papire oko sebe . Smjesti ih u aktovku i ostavi u autu . Pozdravi se sa vozačem i lagano zatvori vrata za sobom ... Razmišljao je da pozvoni ali kad ugleda da su sva svjetla pogašena izvadi ključeve i otključa vrata . Njene crne cipele koje je noćas nosila su uredno smještene stajale pored ulaznih vrata . Izmamile su mu osmjeh . Mali broj kao dječiji u poredjenju pored njegovih . Zaviri u sobu . Mirno je disala s jednom rukom savijenom ispod glave . Ako nije spavala onda je dobro znala da glumi pomislio je i lagano zatvori vrata za sobom ...
Ako je majka je našla da se uda za njega sigurno joj je dala veliku sumu novca , pa čemu je bilo potrebno da radi u lokalu ??? Zatvori vrata od sobe i nastavi s razmišljanjem ...Puno toga nije činilo smisla ali je trebao da sačeka jutro da sazna bar nešto...
Ostao je još dugo budan ... Nije mu napuštala misli . Nije bila neko ko bi mogao pomutit pamet ali nije bio ni ravnodušan bilo je više nego očigledno jer nije prestajao da razmišlja o njoj . Prevrtao se po krevetu ali san mu nije dolazio . Negdje pred samu zoru je zaspao ...

Ustala je i na prstima napustila sobu . Tiho koliko je bilo moguće se spremila i otišla . Svratila je negdje usput u pekaru kupila nešto da utoli glad i otišla na predavanja. Svi su bili napeti i uzbudjeni . Težak period je još trajao . Budućnost im nije zavisila samo od završnog ispita i to je ulivalo dodati stres da su svi bili na granici sa živcima. Spusti torbu i tiho se pozdravi sa do danas najboljom drugaricom , koja sav svoj bijes istrese na nju pred svima ... Mira je kao ubetonirana gledala u jednu tačku a oči su joj je punile suzama . Nije joj smetalo što je pred svima rekla i više nego je smjela , zasmetalo joj je što je godinama plakala u njenom krilu i govorila je sve a sad je ona sve to iskoristila protiv nje . Jasno je bilo i kako ju je našla gospodja Altuntas i zašto je imala hrabrosti da joj ponudi brak s njenim sinom... Obrisala je suzu koja je zastala na obrazu i skupila svoje stvari . Izašla je bez riječi . Dugo je lutala gradom . Naposljetku je našla i put do knjižare . Stavila je svoje ime i smjestila stvari ispod pulta. Uspravi se i nasmiješi onima što su čekali u redu. Kao isprogramirana odradila je svoju smjenu i teškim koracima se uputi kući .
Ali je stajao uz prozor i posmatrao ulaz u dvorište . Svako malo je gledao u sat . Gurao je od sebe misli a zanimalo ga je gdje je do sada? Da je pozove? Ne to nikako ...Brak nije bio pravi i trebalo je da ostanu na nekoj udaljenosti a u to spada i opušteno ponašanje jedno prema drugom ... Dvije godine ponavljao je u sebi a oči su mu stalno gledale u stazu tražeći njen lik...

Ne ostavljaj me....Where stories live. Discover now