Ne ostavljaj me....

Četrnaesti Dio

Mislila je da će moći otići lako ...Ali je negdje u dubini duše osjećala tugu ... Prisjeti se njegovog razgovora s majkom kojeg je nenamjerno prisluškivala ..."Brak s njom je samo ugovor kojeg si nam nametnula ! Nije moguće da se zaljubim u nekog kao što je ona!!!"
Ko je koga ovdje zavaravao ???Zar nisu trebali da glume da su u pravom braku a on je otvoreno priznao majci da nakon dvije godine će se sve završiti. Na neki način joj je olakšao da nije bio ni svjestan toga .
Udahnu duboko i pogleda posljednji put u pravcu prozora . Bila je sigurna da je stajao skriven iza zavjese pa nije mogla da ga više kažnjava, dovoljno mu je bilo što je kaznio samog sebe i ostao sam.

Spusti se na stolicu jer mu je ponestalo snage da stoji . Mislio je da neće biti dovoljno hrabra da ga napusti i ode ali je se prevario . Ali kako je mogao da očekuje tako nešto kad joj nije dao niti jedan razlog da ostane . Nije se ni pobunio kad mu je rekla za svoj plan . Mirno je pristao kao da je i sam želio da sama ode... Stegnu glavu rukama i tako sav u nekom grču se savi . Odzanjalo je udaranje pesnicom od sto još nekoliko trenutaka pa zavlada tišina...

Mira se osmjehnu i ako joj je strah ledio krv u venama. Sve nepoznato i strano , i nije bilo razloga da se nasmije ali je se ipak nasmiješila kao da je pozdravljala novi grad u kojem se imala namjeru zadržati bar neko vrijeme. Provjeri papire , sve detaljno po ko zna koji put već , ali joj sestrin savjet "da nikad nije dovoljno biti oprezan " joj je mutio pamet i postala je kao opsjednuta da sve provjeri više puta jedino kad je bio u pitanju Ali tu joj je sve zakazalo . Kao da je u njegovoj blizini imala blokadu . Žurno se izdvoji iz mase koja je doputovala s njom i mahanjem dade znak parkiranom taksisti . Ponovi u glavi kako treba da mu kaže gdje ide i da zvuči kao da je često putovala na tu adresu da joj ne bi naplatio vožnju i duplo nego je trebala. Još jedan savjet koji je pročitala na netu dok je istraživala. Za sad sve je išlo po planu , ohrabri samu sebe .

Dani su prolazili kao da su bili na ubrzanoj reprizi . Nije imala vremena da odahne i razmisli . Za nju je to bio najmanji problem jer je imala jedan cilj a to je da provede dvije godine udaljena od Alija. Uradila je sve što se tražilo od nje . Onog dana kad joj je pokazao slike i pokušao da objasni razlog iz kojeg je njegova majka zahtijevala da se oženi s njom joj nisu nekako se uklapali . To što je Azra na slikama bila s njegovom najvećom konkurencijom joj nije značilo ništa jer je sasvim normalno da se ljudi sastaju radi biznisa a drugi to iskoriste pa od jedne slike naprave skandal ili novost popraćenu naslovom da se nekoliko dana vrti kao vijest mjeseca . Sve to nekako dodje kao i reklama ali mnogi to ne prihvate to tako olako . I kako god da je Ali to shvatio za nju to nije bilo nešto što bi ga trebalo da zabrinjava a još manje da je morao da se oženi s njom ... Razvuče osmjeh i obeća samoj sebi da se neće zamarati razmišljanjem o njemu niti da će pokušavati da shvati . Najvažnije je bilo da nije s njim i da će vrijeme brzo proći . Bar je se nadala i imala je neki cilj za koji je vrijedilo biti udaljena i od sestre . Osjeti bol u grudima i pridje otvorenom prozoru . Godio joj je čist hladan zrak . Bilo joj je lakše mada osjećaj krivnje nije nestajao . Lagala je sestru i to ju je nastavilo da guši i pritiska savjest . Možda jednog dana skupi snage i ispriča joj sve . Razumjeće je i oprostiti joj sve u to je bila više nego sigurna jer sve je uradila za njih i za sestrin mir .
Za razliku od nje Ali je molio Boga da vrijeme malo ubrza . Od kako je otišla za njega vrijeme kao da je stalo . Da bi podkrio njen odlazak i sam je morao da odputuje . Prvo je proveo nekoliko dana kod školskog druga daleko na sjeveru i morao je da prizna da mu je godila hladnoća a oživio je u sebi i dječaka koji je nekad uživao u skijanju . Ponosno je stajao i gledao stazu kojom se spustio . Eh da je i on kao i njegov drug imao s kim da se prepire kako je bilo opasno i da mora biti oprezniji ma koliko bio siguran u sebe . Lijepo je bilo gledati kad neko nekom znači nešto i to ga je slomilo pa je skratio svoj boravak kod njih . Nekoliko dana kasnije je otputovao na sastanke vezano za velike projekte i tu je sebi kupio vremena da se ne mora pravdati majki i tetki . Za majku je bilo lakše naći izgovor ali tetku je bilo teško ubjedit zašto Mire nije bilo nigdje .

Njeni dani su letjeli a njegovi kao da je vrijeme stalo. I tako dan po dan prošlo je nekoliko mjeseci . Koliko god su gurali od sebe razmišljanja o njima na kraju dana su oboje preispitivali svoja osjećanja . Za Miru je bilo teško prihvatiti da joj je nešto značio a Aliju je bilo još teže priznati da joj nije bar malo privukao pažnju jer ničim nije pokazala da bi između njih moglo nešto i da bude . Lagao je i sebi kao i majci da je bilo nemoguće da njih dvoje ostanu skupa . Morao je , trebalo je od samog početka da opravda to što nakon dvije godine su morali da se rastanu ....

Sjedio je u kafeu preko puta hotela i kao da je sanjao gledao je negdje u daljinu . Misli su lutale a on kao da ih je pratio pogledom . Lagano je ispijao kafu , činilo se kao da je uživao a samo je on znao da ništa nije osjećao . Kao da nije bilo arome ni mirisa , isto kao i njegove misli sve je bilo teško za objasnit .
Pogled mu zastade na djevojci na ulazu hotela , pokušavala je nervozno da objasni nekome nešto i telefonski razgovor se završio prije nego je on platio račun pa ju je izgubio iz vida . Da li ga je razmišljanje o Miri navelo da vidi sličnosti nije bio siguran ali jedno je znao a to je da bi trebalo da je kontaktira i posjeti da je bilo vrijeme da svrati na par dana jer pokrivanje njenog odlaska nije više mogao da drži u kontroli...
Drhtavom rukom je izvukla telefon i kroz zamagljen pogled suzama samo je odbila poziv . Za danas joj je bilo i previše poziva s nepoznatog broja . Vrijeme je bilo da se spakuje i da stigne na let jer nije bilo više vremena a sve drugo je moglo da sačeka...