Ne ostavljaj me....

Dvanaesti Dio

Nježno ju je posmatrao nagnute glave uz zid pored prozora. Mirno je spavala i ako je nevrijeme se nadglašavalo nad zavijanjem vjetra i svako malo bi uz kapi kiše udarila i grančica stabla stare smokve .
On nije mogao da zaspe , ne zbog oluje iz vana već zbog oluje u svojoj glavi . Mira ga je iz dana u dan sve više mamila , iznenađivala ... Toliko jednostavna a opet na neki način misteriozna .  Nakon večere je slučajno u prolazu do sobe čuo pregovaranje zeta njenoj sestri i bilo mu je malo jasnije ili bolje rečeno mogao je da shvati da je Mira pristala na brak samo da olakša sestri . Ko zna koliko pregovora je bilo na njen račun dok je živjela s njima i ako im sigurno nije ostala dužna . Mira se lagano protegnu i okrenu na drugu stranu a Ali za to vrijeme predje pogledom po sobi jer se uplašio da ga ne bi uhvatila kako ju posmatra . Zastade mu pogled na knjigama . Interesantan izbor pomislio je . Bilo je svega po malo , od biografije do bajki . Jedna uramljena slika na polegnutoj knjigi je čuvala druge da napadnu . Uspravi se i protegnu jer ga bol u vratu natjera na to. Pridje polici i uze sliku u ruke . Pridje bliže prozoru i razvuče osmjeh . Očigledno je bilo da je u majčinom naručju bila Mira a djevojčica koja je rukom držala drugu ruku joj je bila sestra . Obje su ličile na majku . Otac je bio smrknut i kao da nije želio da se slika s njima . Pogled mu je lutao na drugu stranu . Vrati sliku a izvuče knjigu . Pažnju mu privuče nešto što je virilo iz knjige dok je vraćao sliku baš onako kako ju je i našao. Opet pogled baci na Miru , mirno je spavala i kao da se smješkala u snu . Izmami mu osmjeh koji nestade istog trena kad iz knjige mu skliznu slika mladića . Brzo se sagnu i podiže a lice mu se sve više grčilo od bjesa . Negdje ga je vidio ali sad nije znao tačno gdje . Okrenu drugu stranu nije ništa pisalo. Znao je da nije imao pravo da se ljuti niti da joj sudi ali ga je užasno zaboljelo u prsima . Ovakvo nešto nije osjetio ni kad je vidio Asiju sa najboljim drugom ... Ah Asija nju je bio i zaboravio a bio je siguran da mu je ona bila ljubav za cijelog života ...Hm , možda je i ovaj neko sa slike Miri značio kao i Asija njemu nekad - pomislio je i vrati sliku odprilike na isto mjesto u knjigu i sve vrati opet kako je i stajalo. Predje pogledom po knjigama i zapita se da li je još neka knjiga skrivala tajnu poput ove slike .  Odjednom ga misli odnesoše na noć kad su se vjenčali i kad ju je vidio u lokalu . Gazda ili šef , šta li je bio joj je rekao da je voli .?.?.? Opet ga uhvati bijes ... Da li je i ona bila jedna u nizu poput Asije ?
Dvije godine braka - ponavljao je u sebi a bijes je nadjačavala oluju u glavi .
Više nije mario da li će je probuditi svojim hodanjem po sobi a pomalo je se i nadao da će je probuditi jer je želio da ide kući ne mareći da li će joj to napravit nepotrebne probleme sestri s zetom ili čak i Miri s oboma . Izvlačenje stolice ju je trglo iz sna. Skupi se stidno stiskajući prekrivač uz sebe dok je ustajala u sjedeći položaj . Nije ga gledala u lice pa nije mogla da vidi da je bio namršten i ljut. Tiho mu ponudi da legne u krevet a ona će da provjeri bebu i da ostane da spava s njom do jutra tako da niko neće ništa da posumnja . Nešto je promrmljao ali se prisjeti njene nervoze kad je zet ušao i pričao nebuloze pa pomisli kako nije imao pravo da joj otežava jer u naredne dvije godine ona će imati težu ulogu i puno više da podnese od njega. Razum je nadvladao ponos i kao da je bio ponosan na samog sebe , kimnu glavom uz lagan osmjeh i pridje krevetu. U dva koraka se nadje kod vrata i promrmlja nešto poput "laku noć " i nestade . On se namjesti udobno na mjesto na kojem je ona spavala . Godila mu je toplina i miris koji je ostao za njom ...Zaspao je izgleda istog trena.
Mira je nervozno šetala po dječijoj sobi . Bila je prazna i nije znala šta da radi . Mora da je sestra uzela bebu kod sebe zbog nevremena ili da bi ušutkala zeta jer je sigurno prigovarao zbog večere . Prošeta do kupatila i vrati se u svoju sobu . Izmamio joj je osmjeh . Spavao je mirno kao da nije ni disao . Ispružila je oprezno ruku da bar uzme jastuk da se namjesti za radnim stolom ali je zaustavi Alijeva ruka . Pomjeri se koliko je više mogao do zida i podizajući prekrivač joj pogledom dade znak da legne tu pored njega . Imala je ozbiljan i pomalo namršten pogled kad mu pomalo i oštro reče "Nemoj se glupirati ! Daj mi jastuk i nastavi da spavaš !"
Izgledalo je kao da ga je dobro naljutila , jer ju je povukao za ruku i u sekundi se nadje na drugoj strani kreveta . Istim tonom joj je uzvratio "S glupiranjem bi trebala ti da prestaneš ! U braku smo i ponašaj se kao udata žena a ne kao balavica ! Za tvoje dobro ... U ostalom baš me zanima do kad si mislila da se igraš ? "
"Ovo je previše !!!"- vrištala je u sebi dok je se ježila od njegovog dodira . Uzalud se trudila da ustane jer ju je kod svakog pokušaja sve više stezao . Okrenu glavu i pogledi im se zalediše ... vrijeme kao da je stalo samo za njih dvoje ... jedna suza joj zastade u kraju oka i ona teško izusti preko drhtavih usana:
"Ostavi me ... Ni ti ovo nisi htio . Ja sam samo htjela da olakšam sestri i nisam razmišljala o posljedicama. Spremna sam da za par dana odem daleko ... smislilićemo nešto ubjedljivo za period od dvije godine a posle reci svojoj majci da nismo bili jedno za drugo ili nemoraš ništa i onako je bio uslov samo dvije godine ..."
Pustio joj je ruku i lagano se udalji od nje . Okrenuo je se prema zidu jer nije umio da sakrije kako je se osjećao , a siguran je bio da mu se na licu moglo jasno vidjeti da nije očekivao ovakvu reakciju a ni njen zahtjev . Ponijelo ga je ali se prevario.
Lagano preko ramena joj odgovori i ako ga je gušilo svako slovo :"U redu ako si smislila izlaz vjerujem ti ... Majci ćemo ispuniti želju za svadbu i onda možeš da ideš istog trena."