Nakon intenzivnog vala sreće, nastupilo je kajanje.
Žestoko, jako kajanje izazvano jednom riječi, jednim imenom:
Milica.
Milica će se ljutiti. Milica će me mrziti. Milica, Milica i Milica. Nikako se nisam mogla prepustiti osjećajima koji su me preplavili u tom trenutku, nisam se mogla prepustiti životu.
Niti Tadiji.
Sjedio je ispred mene, onako divan i savršen i sa osmijehom me gledao u oči. Obe moje ruke su stale u jednu njegovu, a onom slobodnom me mazio po licu. „Tadija...“ Zazvala sam ga kada mi se razum malo razbistrio. „Mmmm?“
Praktički je zapreo, ne prekidajući pokrete ruke. Ustuknula sam: „Nemoj, molim te.“
Bilo je čudno koliko su mi te riječi lomile srce, koliko sam željela da me ne pušta. „Ja... ovo je greška. Ovo se nije smjelo desiti.“
Onaj lijepi osmijeh je izblijedio: „Je l' me zezaš?“ Upitao je zbunjeno, a kad sam odmahnula glavom niječno; ustuknuo je od mene.
Crveni obrazi su mi postali još crveniji, dok sam okretala glavu od njega.
Znao bi da lažem.
„Greška? Kako, molim?“
Tadija nije bio od onih, koji bi ustuknuli nad preprekom.
„Prije četiri sata si mojoj sestri priznala da ti se sviđam; u čemu je problem?“ Tu, pomislila sam. U tvojoj sestri, Tadija.
„N- ni.. Nisam mislila na tebe.“ Je izletjelo brzopleto. Čak nisam ni promislila o svojoj laži; on me je znao kao sebe. Pred njim sam bila otvorena knjiga a osmijeh koji se razlio licem, samo je svjedočio tome.
„Nego, Melisa?“ Opušteno se naslonio na stolicu, pa me pogledao podignutih obrva.
„Ko ti se još sviđa, koliko to Tadija znaš?“ Više me nije dodirivao; ruke je držao prekrštene na grudima, čekajući moj odgovor.
Bijela majica mu se zatezala preko bicepsa, ističući još jače preplanulu kožu i snažno tijelo.
Odmahnula sam glavom: „Nebitno, Tadija, gle...“ Željela sam priznati šta je po srijedi. Ko je tu, između nas.
„Gledam.“ Rekao je malo oštrije. „Budi iskrena, probaj ne lagati i ja ću zaboraviti šta se sad desilo.“ Rekao je odlučno, a ja sam pomalo isfrustrirano izdahnula. Zašto to više nije mogao pustiti?
„Ne radi mi to.“ Zamolila sam ga, pa zatvorila oči- bilo mi je lakše lagati mu, ako ga ne gledam. „Šta, Mel?“ Podigao je obrve.
„Tvoja sestra je sve pogrešno povezala i shvatila. Nikada nisam spomenula tebe, sem kad sam rekla da si mi kao brat; Tadija. Jer jesi; ja sam jedinica i vas dvoje mi dođete kao brat i sestra koje nemam. Znaš i sam da me teta Milena smatra trećim djetetom.“
Nesigurno sam se osmijehnula, pa otpila gutljaj kafe. Željela sam da bude uvjeren u moju laž, željela sam da shvati zašto mu lažem.
„O kome si govorila, onda?“ Oponašao me je dok je otpijao kafu. „Drugar iz razreda; ne znaš ga ti.“
On se tada nasmijao i odmahnuo glavom.
„Ti stvarno misliš da sam ja toliko naivan, lutko?“ Prstom mi je dodirnuo nos, ostavljajući me zbunjenu.
„Molim?“
„Loš si lažov i ja te čitam kao otvorenu knjigu, Mel. Reci mi fino šta je posrijedi da to rješavamo odmah, a ne kad se situacija zakuha?“
Nagnuo se preko naslona svoje stolice, pa me pogledao u oči.
„Slušam te.“
Kratko je rekao i, na momenat je zazvučao kao sin svog oca; čvrst i odlučan u namjeri da iz mene izvuče istinu.
Uzdanula sam.
„Zašto misliš da se meni ne može svidjeti neko drugi? Ne vrti se svijet oko tebe.“ Podigla sam obrve, gledajući ga u oči. Zagrizao je usnu, pa prstima prešao po bradi koju je tek pošao puštati a koja ga je činila starijim i odraslijim.
„Melisa... Stvarno bih cijenio kada bi se prestala igrati miša i mačke. Znam šta sam čuo, a tebe gledam stalno i znam šta vidim.“ Kaže nakon što nam isplete prste.
„Tadija...“ Poželjela sam na trenutak nestati. Znao je šta radi i, u momentu sam shvatila, nisam bila prva koju je stavljao u mat poziciju.
Odmahnula sam glavom, tjerajući male mušice iz glave. Želio je iskrenost?
„Jeste, da. Zaljubljena sam u tebe, onako kako djeca mogu biti zaljubljena. I sve je to još friško, a- dok je tako; sve treba presjeći. Ovo maloprije se nije desilo; nije se smjelo desiti. Jesi li i na momenat pomislio na svoju sestru, Tadija?“
Izlanem u dahu- što je tražio, to je i dobio. Mi nismo mogli biti skupa, oboje smo voljeli Milicu a raskid bi me razdvojio od nje. Ruku sam istrgnula iz njegove, pa ga pogledala u oči.
Bio je na sekundu šokiran, a onda je izdahnuo.
„Bože, Mel.“ Rekao je mirno. „Stvarno sam na tren pomislio da voliš drugog. A, ono svo vrijeme Milica problem?“
Upitao je pažljivo, smičući pramen moje kose iza uha. Potom se nagnuo, ljubeći me u kut usne: „Garantujem ti svime, Milica će biti sretna. Danima me davi da porazgovaram sa tobom ili će ona poduzeti nešto.“
Smrknula sam se u nevjerici: „Želiš reći da je sve jutros bilo planirano?“ upitala sam ga zbunjeno a on je slegnuo ramenima- sa njom se nikad ne zna, rekao je a ja sam se složila.
Naša Milica je bila posebna biljka, a ako se odlučila igrati Amora sa sve skupa ljubavnim strelicama i lukom, to je i napravila. Ovaj sam put ja bila ta koja je poljupcem prekinula tišinu, hvatajući ga nespremna.
„Šta to bi, lutko?“ Upitao je smješkajući se, a ja sam pocrvenila.
„Ne znam“; rekla sam. „Ne znam šta je, ali saznaćemo.“
Odmahnuo je glavom, pa me prigrlio sebi- kraj njega mi ljetnja vrućina nije bila problem. Čak sam se osjećala kao u sred zime; podrhtavala sam, a koža mi se blago ježila tamo gdje me mazio.
Bila sam najsretnija djevojka na svijetu, a sat vremena kasnije sam tu sreću dijelila sa svojom najboljom drugaricom- rukama sam joj morala pokriti usta kako bi stišala skičanje koje je ispuštala.
„Milice, moraš se stišati!“ Rekla sam ozbiljno. „Probudićeš svoju mamu a njoj ne želim objašnjavati šta ti je.“ Milica je klimnula, pa zagrizla jastuk: „Hoću sve da znam! S v e! Kad, gdje, kako, šta, kolik...“
Ponovo sam joj pokrila usta, a onda me ona prisilila da govorim.
Tri sata kasnije nakon što je istu priču čula osam puta je legla u svoj ćošak kreveta i zatvorila oči, zaspavši snom pravednika. I sama sam pokušala izvesti isto, međutim, od uzbuđenosti nisam oka sklopila do ranih jutarnjih sati.
Već tada sam znala da je njezin brat ili moja propast ili blagoslov-
nikada nisam mogla naslutiti da može biti oboje, i početak i kraj i prošlost i budućnost. Bila mi je dovoljna naša sadašnjost, ma koliko kratko to trajalo.
YOU ARE READING
METAK S POSVETOM/završena
Romance"Još si u srcu mom metak sa posvetom." Zovem se Melisa Mašić. Ovo je moja, naša priča- kuda bi mi duša otišla ako bih sebi dozvolila da ga zaboravim? Moj ludi Tadija je dao život zarad vječne ljubavi. Najmanje što mogu je posvetiti mu koji paragraf...
