Uvijek sam tvrdila kako smo mi, Tadija i ja, jedna medalja.
On je bio njezino lice a ja naličje, zajedno smo bili cjelina.
Isprva sam to izgovarala kao šalu međutim, kad je nakon samo tri dana stigao njegov odgovor, shvatila sam koliko je to bilo tačno.
Bila sam sama kući, nakon što je tata izveo mamu do kina- nakon onih pisama, počeli su se ponovo ponašati kao tinejdžeri- sutradan je on došao kući s posla, u rukama noseći buket zumbula; maminog najdražeg cvijeća.
„Cure, kući sam!“ Javio se sa hodnika, prekidajući mamu u pola rečenice. Ja sam se tiho zakikotala na njenu reakciju, pa se okrenula ka vratima: „Tu samo!“
Javila sam, iako nije bilo mnogo opcija- kuhinjica je bila najsvjetlija prostorija a mama je tu obožavala kuhati.
Ja sam uživala u njezinom društvu, pa je to bila win- win situacija i mjesto gdje smo provodile najviše vremena.
„Selam cure, kako ste mi danas?“ Pozdravio nas je zaigrano, jednu ruku stavljajući na moju stolicu a drugu krijući iza leđa.
Sumnjivo sam ga odmjerila, pa pokušala zaviriti iza njega da vidim šta je u pitanju.
On me poljubio u glavu, ramenom blokirajući ono što je krio.
„Dobro, kako je bilo na poslu? Jesi li se umorio?“
Mama je odmah pošla vaditi tanjire za ručak, usput ga ispitujući o njegovom danu.
Sneno sam se osmijehnula, sve što sam u životu željela je bilo imati vezu kao što je njihova- punu ljubavi, smijeha i razumijevanja, razgovora.
Bila sam ponosna na njih.
Došli su daleko, a voljeli su se kao prvog dana. „Solidno, nego, kako si mi ti provela dan?“ Pitao je mamu, a ona je slegnula ramenima: „Sa Melisom.“
„Pa, ti si prošla bolje. I ja bih dan sa Melisom.“ Namignuo mi je, pa mi kažiprstom dodirnuo nos.
Radio je to često dok sam bila mala pa me podsjetio na djetinjstvo.
Potom je prišao mami, pa iza leđa izvukao buket: „Ne znam da li se sjećate, moja damo, ali prije dvadesetak godina sam Vas ovako presreo nakon škole i pozvao u kino.“
Mama je prevrnula očima, naočigled iznervirana, međutim u kutu usne se izvio smiješak.
„Nemam pojma, Ismete, davno je to bilo. Melisa, stavi ovo u vazu molim te.“
Dodala mi je zumbule i ja sam ih ostavila u vazu na prozoru.
Tata se nije dao smesti- kada smo sjeli za sto, primio je mamu za ruku: „Moram te nešto pitati, Marija. Uz dozvolu tvoje kćeri, jesi li voljna izaći samnom u kino? Igra Titanik, kao onda.“
Namignuo je zaigrano a ona je odmahnula glavom, pa mu se osmijehnula: „Ukoliko moja kćer dopusti, možete me pokupiti ispred stana u 17 časova.“
Oboje su me pogledali a ja sam klimnula: „Meni je to okej, svakako moram nazvati Milicu.“
Mama me je pogledala znalački; pa se nasmiješila.
YOU ARE READING
METAK S POSVETOM/završena
Romance"Još si u srcu mom metak sa posvetom." Zovem se Melisa Mašić. Ovo je moja, naša priča- kuda bi mi duša otišla ako bih sebi dozvolila da ga zaboravim? Moj ludi Tadija je dao život zarad vječne ljubavi. Najmanje što mogu je posvetiti mu koji paragraf...
