Iznenada on

Part 20

Ja ne znam kad ovo vrijeme ovako brzo prolazi...Ono svjetsko kao da je bilo jučer, a evo već za 20ak dana je novo. Kad je proletilo tih 3 i pol godine? Kad?

Iako bi ovo prvenstvo bilo super za proputovati Ameriku, kakav smo plan nas tri i napravile još prije 2 godine, to neće biti ostvarivo. Zapravo razlog je savršen, Lorenina djevojčica, zbog koje smo se danas svi i okupili, kako bi je krstili.

Mala Marta, slatkica. To dijete se samo smije, konstantno. Koliko je vremena provela sa mnom, vidjela sam je da plače možda dva puta i to kada je bila gladna.

Ovo je zapravo jako lijepa godina zasada. U prvom mjesecu sam otvorila agenciju svoju. Sjedište joj je u Zagrebu, ali većina se toga može odraditi online što je super zbog vremena koje provodim u Madridu. Nedugo nakon toga se rodila Martica i promijenila nas skroz. Postala je glavna zanimacija.

Da tek vidite Joška s njom. Topim se svaki put. Takav osmijeh nema ni kad je sa mnom, ni kad je na terenu, ni nakon pobjede, samo s njom. Neopisivo.

"Šta kažeš da poslije prošetamo po Zagrebu? Nismo odavno bili na gornjem gradu." Šapne Jole dok ja ljuljuškam Martu kojoj se prispavalo.

"Mogli bi...nisam se vozila žičarom ne pamtim."

"Malo ćemo sačekat dok se mrak spusti, bit će manje ljudi."

"Može može. Ionako ovdje ima društva još."

Ostavim lagano Martu u kolica kako bi spavala, pa lagano izađemo van pridružiti se ostalima.

Dečki već počnu priču o svjetskom, klasika. Mi cure se raspričamo o svojim temama, koje su vjerujem zanimljivije.

...

"Daj samo sačekaj dok se pomolim" kažem kad se približimo Kamenitim vratima.

Iako mi to nije prije bila praksa, odkad smo se poljubili tu, stanem svaki put i pomolim se. Zavoljela sam ovo mjesto, zbog čega iskoristim skoro svaku priliku kad sam u Zagrebu da se prošetam. Priraslo mi je srcu, a možda je ono baš ključ što još trajemo, unatoč nekim borbama, situacijama, padovima.

Kad se pojavio iznenada, neočekivano ušao u moj život, bila sam skeptična. Što sad? Da ili ne? Ali kad me poljubio ovdje, nekako se sve razaznalo. Sve je postalo spontano, kao da je tako trebalo biti.

Prekrstim se nakon što završim s molitvom te se okrenem nazad kako bih vidjela gdje je, a on stoji točno iza mene.

Čim se okrenem uhvati me za ruke, a meni ništa nije jasno.

"Znaš nekako sam ciljao da ćeš se pomoliti, da ćemo se zaustaviti baš ovdje, jer je ovo mjesto nekako za nas posebno."

Gledam zbunjeno u njega, pokušavajući saznati što se događa.

"Ja...ovaj...ovaj dan je već poseban i svjestan sam toga, ali želio sam da bude poseban i za nas. Ne bih si dopustio da odem na svjetsko i ne uradim ovo. Odavno o ovome razmišljam i samo sam čekao da se vratimo u Zagreb.
I znaš da nisam s riječima najbolji pa ću prijeći na stvar..." kaže vadeći nešto iz džepa i spuštajući se na koljeno.

Moj mozak se raspoznajući situaciju nađe u stanju šoka. Ruke su mi već na ustima. Ne vidim ni ima li itko oko nas, ništa. Vidim samo njega i taj kamenčić u kutijici koji se presijava na svjetlu ulične lampe.

"Luce, hoćeš se udati za mene? Hoćeš li od gospođice postati gospođa, gospođa Gvardiol?"

Suze se slijevaju niz moje lice, iako je osmijeh tu od početka njegovog govora. Osmijeh se još više proširi kada upotrijebi jedan od prvih nadimaka koji mi je dao. Gospođica.

Klimam glavom kao poludjela, neuspjevajući prozboriti ni riječ. Na kraju kroz suze nekako izbacim jedno "hoću" i nađem se u najposebnijem zagrljaju dosad.

Ovaj nivo sreće je neusporediv. Ovo što sad osjećam nisam nikad dosad. Neopisivo je, riječima neopisivo.

"Znaš, odavno nisam bio ovako sretan."kaže dok se spuštamo natrag prema gradu.

"Isto se osjećam." gledam onaj prsten na ruci i smijem se kao mala curica.

"I mogu ti reći, malo mi je žao što te više neću zvati gospođica, ali i gospođa ti dobro stoji."

"Pa do vjenčanja sam još gospođica, imaš još vremena. A ni gospođa nije loše. Sve dok sam tvoja." kažem promatrajući kez na licu mu.

"Sve dok si moja...Sad tek možemo u borbu za zlato. Bez ovog ne bih maknuo."

"Eh...kako da ne."

"Kažem ti ja, ostali bi mi u Zagrebu."

"Nema ostajanja, sad imaš zaručnicu koja je željna Amerike."

"Imam zaručnicu hejj...pa zlato mi ni ne treba."

"Jole, Jole."