Prolazeći pored naše najdraže klupice
uvijek mi probudi emocije i sećanja,
zato više kraj nje ni ne prolazim.
Nemoguća misija je srcu podnijeti
činjenicu da si sada stran.
U susretu nam se oči boje i pogledati,
a čudan je to osjećaj
kad se tijela i riječi vrlo dobro poznaju.
Ali otkad tebe nema,
niko ni mog pogleda da dobije
a kamoli da se nekome pružim cijela.
Čuvam ja to za nekog posebnog.
Nekog sličnog tebe.
Jer kad sam već zabrljala
i nisam na vrijeme svoju ljubav dala
onome koji je sve činio da dospije do nje,
onome kojem je bolno pogledati me,
onome koga je strah i pomisliti
da odgleda ponovne film
i na kojem god mjestu poželi
izmijeni scenario,
onome kome sam ja bolna tačka,
niko drugi
ni ne vrijedi
moje ljubavi.
YOU ARE READING
Iluzija tebe
PoetrySkupina poezijskih pjesama prepune razumijevanja na temu ljubavi koju mi sami nismo uzvratili. Napisane i objavljenje kako bi neko, sličan autoru, pronašao utjehu u njima.
