Prazna duša, prazno srce, prazan grad.
Otkad nema tvojih prozora
da se za njima okrećem
i blagi osmijeh nabacim,
sve je mili moj prazno.
Opustošila sam sve, prokleta bila.
Bolno je kad ugledam naša stara mjesta,
znam da smo tu oboje najsretniji bili.
Ni Bog ne zna šta mi se desilo
pa da te tog dana ostavim.
Bilo kako bilo,
ali ja se još uvijek kajem
i nije me stid priznati to.
Greške se čine da bi se na njima učilo,
a najteža istina srcu mom
je što si ti moja najveća greška.
YOU ARE READING
Iluzija tebe
PoetrySkupina poezijskih pjesama prepune razumijevanja na temu ljubavi koju mi sami nismo uzvratili. Napisane i objavljenje kako bi neko, sličan autoru, pronašao utjehu u njima.
