Dvadeset prvo poglavlje

1.2K 146 23
                                    

"Šta se desilo?", Aleksandar je upitao, kad su seli za njihov sto.

"Ništa, ništa se nije desilo. Ona je ubica, ovde su dokazi.", promrmljala je i glavom pokazala na kesu.

Aleksandar se namrštio. "To smo već znali, ali šta te je toliko poremetilo?"

"Ono što ste vi znali, a ja nisam. Da je Darko moj otac, a ne brat!", zasiktala je.

Petar ju je bledo pogledao. "Darko tvoj otac? Ti nisi normalna, kad si mu poverovala, jebote. To su gluposti!"

Jana ga je ljutito pogledala, a onda shvatila da oni zaista ne znaju. "Imaju dokazi ovde, ona mu je rekla. Sve je ovde.", zarežala je i zamlatarala kesom. "Nemoguće da nijedan od vas nije znao, nemoguće!"

Obojica su pogledali u Veljka. Prevrnuo je očima. "Nisam znao, kunem se da nisam."

"Nije ti rekao?"

Odmahnuo je glavom. "Znam da je tad imao nekih problema, ali nikad mi nije rekao koji su.", progunđao je.

"Sad sam siguran da će te ubiti."

Jana je frknula. "Ukoliko ja ne ubijem pre toga njega. Stvarno misliš da ima ikakva prava da drži bilo kome pridike?" Sva trojica su ćutala. "Naravno da nema."

Veljko je uzdahnuo, privio je uz sebe i nežno je poljubio u teme. "Mislim da bi trebalo da se smiriš, razmisliš o svemu, pa tek onda da opleteš po Darku. Čula si šta je rekao Višnjić."

Uzdahnula je. "Čula sam, ali... Hajmo u sobu da pregledamo šta ima u ovoj kesi.", promrmljala je.

"Mislim da bi trebala da to ostaviš za sutra, Jano. Odmori danas.", Petar je nežno rekao.

Pogledala ga je i odmahnula glavom. "Želim sve odmah da znam. Idete sa nama?"

Njih dvojica su se pogledala i Aleksandar je odmahnuo glavom. "Mislim da ti je potrebno da budeš sama sa njim. Ukoliko ti budemo bili potrebni, zovi nas.", nežno je rekao.

Klimnula je glavom, ustala, obojicu ih poljubila u obraz, pa pogledala u Veljka. Uzeo ju je za ruku i polako je poveo ka automobilu. Svratio je do pumpe, uzeo im kafe za poneti i pet minuta kasnije su se nalazili u njihovoj sobi. Spustio je kafe na stočić, oborio je na krevet i nežno je poljubio. "Mene ne zanima šta je u toj kesi, već kako se ti osećaš.", nežno je rekao.

Duboko je uzdahnula. "Ne znam, Veljko. Ne mogu da verujem da su me toliko dugo lagali svi, pa čak i Darko.", promucala je. "On je bio moj stariji bata, neko u koga mogu da imam uvek poverenja. Ja se ne sećam spavanja kraj mame i tate, već kraj Darka. On mi je pričao priče za laku noć, on me je vodio svugde sa sobom, on je bio taj koji me je naučio sve što znam. I koji me je uvek branio od kazni i njih. Tata je kasnije počeo da obraća pažnju na mene. U stvari, deda.", cinično je rekla.

Osmehnuo se. "Moram da priznam da mi je oduvek bilo čudno to što si ti bila centar njegovog sveta. Bio je u stanju da odloži i izlaske i devojke i posao, ukoliko bi ti to od njega tražila. Imam i ja sestru, ali...", rekao je i slegnuo ramenima.

"Ali se nisi tako ponašao."

Odmahnuo je glavom. "Ne, čujemo se ponekad i to je to. Posetim nju i klince kad imam vremena, ali ništa više."

Klimnula je glavom i nežno ga pomazila  po obrazu. "Hoćemo li da pogledamo šta ima u kesi?" Uzdahnuo je, klimnuo glavom, pa se podigao sa nje, doneo im kafu i pikslu, pa seo na krevet i nežno je poljubio. Uzdahnula je kad joj je zazvonio telefon. Tačno je znala ko je. "Molim?"

"Gde je moja lepotica?", Darko je raspoloženo upitao.

Uprkos svemu se nasmejala. Njena ljubav prema njemu je bila neizmerna i posebna, toliko jaka da čak nije mogla ni laž da je ugasi. "U Brestovačkoj banji. Došla sam malo da odmorim."

Dvostruka igraWhere stories live. Discover now