Trening (10. deo)

16 5 1
                                    

Pošto mi je Kejti sinoć rekla da će da me izvuče ovih dana sa časova, zbog treninga, nisam imala šta da spremam, pa sam samo obukla stvari za trening i sišla u dvorište i saznala sam da se zapravo na književnosti uče magije, pa zato to imamo svaki dan. Pre nego da siđem u dvorište pogledala sam na hodniku i nije bilo nikog. Hvala Bogu. A i da jeste imam opravdanje, jer mi je Kejti rekla da se dogovarila sa direktorkom ovde da imamo trening. Slušala sam muziku do 7:25 kad mi je zvonio alarm, pa sam otišla na doručak
Ka. Hej
J. Hej
Ka. Da li si upoznala Elenu možda?
J. Ne još
Ka. A ok
Otišle smo do stola gde su bili Kejti i Mark. Nakon doručka smo ja i Kejti otišle u dvorište na trening. Na tom hodniku je opet bio onaj nastavnik od pre neki dan. Tek tad sam skontala da i učenici i nasravnici, pa čak i tetkice, kuvarice i tako ti, imaju one ogrlice sa QR kodom. Čudi me i vodi što ne stvljaju taj QR kod. Ili voda u obliku QR koda.
K. Dobro jutro, gospodine Kuper
GK. Dobro jutro devojke. Direktorka je rekla da morate do 12 da završite
K. Dobro, hoćemo
Isašle smo u dvorište
J. Odakle ti, koj đavo, znaš ovog lika
K. Učeničko veće
J. Pa?
K. Pa tu su i nastavnici
J. A ok
K. Dobro, sad tvoj trening. Ovde mi je spisak šta si sve za ovih mesec dana trebala da naučiš
Spisak nije vio puno dugačak, a bio je na žućkastom papiru sa iscepanim krajevima.
Kasnije
K. Dobro znači sad imamo accio
J. Ahh, sveti Bože pomozi, amin
K. To je tvoj amio
J. Hah, stvarno?
Samo je klimnula glavom
J. Jejjjjj
Nakon što smo zavkšile sve vratile smo se u svoje sobe. Na stolu sam videla neki papir, na kom je bio polu ispisan tekst, pa ko da se neko predomislio, ali ga je mrzelo da skroz obriše tekst. Pokušala sam da shvatim šta piše na onom tekstu i onda sam skontala da je na latinskom. Takođe sam videla da piše da trebam da se nađem sa nekim likom sutra ujutu u 01:35. Normalni tad spavaju. Ali ja nisam normalna, tako da može.

27. decembar. 2023.

Spremila sam se za spavanje i uzela da blejim na telefonu, dok mi se ne prispava. Za svaki slučaj sam navila alarm u 01:30. Zašto uopšte da spavam. Nego pošte svi mislite da sam retatd, pošto idem da vidim nepoznatu osobu, pisalo je da me neće povrediti, a Kejti me je za svaki slučaj naučiala i kletvu bola i smrti. Zna mene moja Kejti. I pre nego što sam skontala ja spavam. Omg, magija, ja nikad ne spavam.
Kasnije
Budi me onaj ne taliko šugavi (ali ipak pre super ultra maksimum šugavi alarm) i ustala sam da se spremim. I onda, pagodite šta, spremia sam se. Wow. Otišla sam na krov, u baštu, i videla da je trenutno 01:33, a tamo nije bilo nikoga. Otišla sam i sela na klupu. Posle dva, tri minuta je došao neko
X. Ćao, ja sam Dalijel
J. Da, da, šta god, Deni, nego što sam ja ovde
D. Gledaj, ti nisi ono sto misliš
J. Veštica?
D. Da.
J. Ljudi, jel će te vi prestati da me zavitlavate. Znači čovek sam, kažu mi da sam vešica. Vešica sam, kažu mi da sam.... Ček šta sam ja?
D. Ne mogu to ja da ti kažem
J. Kažu mi da moram sama da saznam
D. Baš tako
J. Okej divno odoh ja sad da spavam
D. Ne čekaj ne možeš još
____________________________________
Evo još jedan deo, posle sto godina, ali nema veze, bitno da sam ga ja izbacila u dvadeset do sedam ujutru, a krenula da ga pišem u 06:06. Isk nzm kako sam se tad probudila bez alarma, al nema veze.
Vote ⭐
Comment 💬
Shere 📫
Follow ➕

Neočekivano PismoWhere stories live. Discover now