5

254 16 15
                                    

*Kod Dusana*
(Sve sto bude pisano podvucenim slovima znaci da se prica na stranom jeziku!)

"Eto, drago nam je da smo konacno uspeli da se dogovorimo, gospodine Vlahovicu. Ocekujemo da opravdate ovu nasu odluku da vas pozovemo kod nas na neki period, i da pokazete sto veci nivo igre, kao i da date svoj apsolutni maksimum na terenu. Toliko od nas, laku noc vam zelimo."

Rekao je ovaj ugladjeni idiot pre nego sto se pokupio i izasao iz kancelarije, u kojoj smo sada ostali samo Allegri i ja. Zatvorio je vrata, a Allegri me uhvatio za nadlakticu sto me nateralo da se okrenem prema njemu.

"Sine, znam da ti se ovo trenutno ne svidja i da si verovatno jako zbunjen i iznerviran. Veruj mi, ja sam jos vise. Ali ovo je trenutno najbolje resenje i za moje i za tvoje probleme..."

"A kakve ja to probleme imam, Misteru?"

Ucutao je. Digao mi je zivce nenormalno, pa sam odreagovao burno.

Ko je on meni da mi govori da ja imam "probleme"?

"Dusane, nisam mislio da imas neke psihicke probleme, daleko bilo. Mislim kada je u pitanju igra, tvoj performans na terenu. Ne kazem da lose igras, to niposto, nego sam jednostavno shvatio da ti ovakav nacin igre, koji ja pruzam, ne pristaje bas najbolje..."

Sad sam ja bio taj koji je cutao. Ne zato sto nisam imao sta da kazem, imao sam ja mnogo toga da mu reknem, nego jednostavno sam shvatio da je bolje da drzim jezik za zubima, da ne bi izbilo neko sranje.

"Jesam li sada slobodan? Ja bih da idem svojoj kuci, ako je ikako moguce. Ipak sam ostao 3 sata duze nego sto sam trebao."

Rekao sam hladno, pokusavajuci sto vise da se suzdrzim da kazem nesto za cim cu zazaliti. Allegri je samo klimnuo glavom i poceo da kupi i sprema sve papire i dokumente sa stola u fioku.

"Mozes naravno, slobodan si. Sutra je opet trening, ocekujem da ces se pojaviti. Laku noc ti zelim i izvinjavam se sto sam te ovoliko zadrzao, ali znas i sam da nije bilo do mene."

"Laku noc i vama, Misteru."

Rekao sam i izasao iz kancelarije i sa stadiona, te sam poceo da trcim kuci kao lud, jer sam znao da je Leontina ostala sama duze nego sto je trebala, pa je verovatno zabrinuta i ljuta.

*Kod Leontine*
*21:30h*

Vec pola sata nisam mogla da prestanem da placem. Nisam htela da placem, verovala sam mu iz dubine svoje duse, ali uvek ima ta neka bubica, ta neka mala trunka sumnje u glavi koja ti nanosi stetu i poremeti ti sve u glavi. Cula sam odjednom neku buku u haustoru nase zgrade, kao da neko trci uz stepenice. Sve vise se priblizavala nasim vratima. Odjednom su se vrata stana naglo otvorila i Dusan se pojavio na njima, sav zadihan i mokar, od trcanja verovatno. Pokusala sam da obrisem suze pre nego sto vidi, ali nije bilo koristi jer su mi oci vec bile naduvene i crvene.

"Evo me ljub- Cekaj zasto places??"

Rekao je zabrinuto, te je bacio svoju torbu za trening u hodnik i dotrcao do mene. Sageo se prema meni i krenuo da me uhvati rukom za lice, ali sam se odmakela i odgurnula mu ruku.

"Odmakni se od mene!"

Tu sam ga ocigledno iznenadila, jer se uspravio i gledao u mene izbezumljeno.

"Izvini, sta?"

Pitao je tiho i zbunjeno. Nista mu nije bilo jasno, a meni je sve prekipelo i nisam mogla da se suzdrzim. Pocela sam ponovo da placem i zabila sam glavu u ruke, te skupila kolena do glave.

"Ljubavi, zasto pla-"

"PLACEM JER SE JEBENO NISI SETIO JAVITI DA CES KASNITI OVOLIKO! SVI SU DOSLI KUCAMA ODAVNO, SAMO SI TI OSTAO BOG ZNA KOLIKO VEC DUGO POSLE TRENINGA. STA SI RADIO KOJI KURAC TOLIKO??"

Tu sam gorela od besa i tuge, samo sam mu odbrusila toliko da je ostao jos vise zaprepascen. Seo je kraj mene i stavio mi ruku na koleno, a ja sam ju opet sklonila sa sebe.

"Dobro bre, koji je tebi  kurac vise?? Sta sam uradio? Pa napisao sam ti da me nece biti dugo. Ne razumem u cemu je pro-"

"Problem je u tome sto si rekao da ides RANIJE, ne da ces ostati TRI IPO JEBENA SATA KASNIJE."

Prekinula sam ga nakon sto je povisio ton na mene.

"Pa jesam ja mogao znati unapred da ce me Allegri toliko zadrzati na treningu??"

"Imas li ti telefon Boziji covece? Zvala sam te MILION puta, ostavila isto toliko poruka - nista."

U tom trenutku je izvadio telefon iz dzepa i pokazao mi da se ugasio zbog manjka baterije.

"A punjac nisam imao, nikad ga ne nosim sa sobom."

Nastala je tisina, samo sam se par puta ja cula kako smrcam.

"Tino..."

Prekinuo je tisinu nakon par minuta. Nisam mogla da se nateram da pogledam u njega, pa sam samo cutala.

"Jesi li ti mozda, sasvim slucajno, mislila da te varam...?"

E sad sam najebala...

"Ne, zasto bih?"

Rekla sam nesigurno, i dalje ne gledajuci u njega. Uzeo me nezno za lice i okrenuo prema sebi, pa sam bila primorana da ga pogledam.

"Reci mi istinu."

Rekao je tiho, dubokim tonom, kao da mi je naredjivao. Od tog njegovog glasa bi mi se svaki put noge odsekle, ne bih imala apsolutno nikakav osecaj u celom telu. Cutala sam, jer nisam mogla da se dovedem u poziciju da mu kazem istinu, da jesam mislila da me vara... Skrenuo je pogled prema desno i sklonio ruku sa mog lica, te izdahnuo.

"Znaci jesi..."

"Dusane, ja-"

"Razumem sve. Mislio sam da sam za ovih nekoliko godina zadobio bar malo poverenja od tebe, ali ocigledno sam se prevario. Misli sta hoces, nemam se sta pravdati kad ja znam sta je istina."

Ustao je i krenuo do kupatila da se istusira. Videlo se da je razocaran. Nije cak bio ni ljut, samo tuzan i slomljen, kao da sam ga izneverila. Nisam ga htela zaustavljati jer sam znala da bih izazvala samo jos vecu svadju. Zavalila sam se nazad na kauc i ponovo pocela da placem.

Kako sam mogla da budem toliko glupa?? Pa ja njega volim, obozavam. Ne znam zasto sumnjam u njega. Sta nije u redu sa mnom? Pa nikad mu nisam ljubomorisala niti sam sumnjala u njega, sta mi odjednom bi? Tacno mi dodje da nekad sebi presecem jezik i nikad vise ne progovorim.

Uvek mi je jezik radio brze od mozga, i mnogo puta me to kostalo, ali umesto da naucim lekciju jednom za svagda, ja opet udaram po svom. Nisam znala ni sama sada sta da radim, misli su mi lutale svugde. Odlucila sam da odem u krevet i krenem na spavanje, jer me glava vec pocela opasno boleti. Otvorila sam vrata sada hladne sobe, ali nije bila hladna jer je bio otvoren prozor ili nesto, nego sam ja osecala hladnocu u dusi. Legla sam i, jedva nekako, zaspala sa suzama.

•| Na Ljubav Naseli |•Where stories live. Discover now