Kratke Horor Priče 🔚

SPAS dio 2

Ali, kako to uvijek biva čak i meni takvom dogodio se jedan strah, jedan, prvi i vjerujem da je posljednji ikada.

U ljeto 2018.godine kada smo se skupili kao i svake godine kod Boška vjerovao sam da će to biti druženje kao i svih godina do tada. I da ne prekinu običaj, negdje oko deset uveče krenulo je poznato bockanje.

– I Mladene kako tvoja neustrašivost? Promijeni li se išta ove godine?– odmahujem glavom na to, a oni krenu da graje.

– Žao mi je dečki, ni ove godine nema promjena.

– Sve me više podsjećaš na onog lika iz onih filmova o knjižičaru, još samo da ispadne da i ti ideš u tajne avanture pa da se svi skupa objesimo o krivu šljivu.

– Imam svoje avanture Zvone, vjeruj mi nekad mi ih je i previše. – Ne, nikada im do toga dana nisam rekao što mogu, nisam im rekao apsolutno ništa jer sam bio sasvim siguran da ne bi razumjeli. Da ne bi vjerovali, da bi me ismijavali.

– E, ako ste za malo avanutre ovako pod stare dane mogli bismo kao nekada obići neko ukleto mjesto. – Mijo se javio sa idejom koja me nije iznenadila samo sam čekao kada će netko od njih predložiti da ponovimo naše dječačke avanture. Iako mi odavno nismo više djeca.

– O, pa to bi bilo odlično. Da gurnemo opet ovog neustrašivog u neku mračnu jamu da vidimo kakav će sada da izađe.

– Nećemo u jamu, ali ima dolje na farmi u onoj srušenoj zgradi nekakav bunar.

– Kakav bunar? – pitam, a Mijo nastavi svoju priču.

– Radili smo gore nedavno, nova gazdarica je kupila cijeli taj plac i napravila kuću ondje.

– Zbilja? Na staroj farmi? Nisam znao ništa o tome. Mislio sam da tamo nikoga nema odavno.

– Pa i nije bilo. Žena je tamo, mislim živi ondje tek godinu dana, ali kaže da je život doslovno postao pakao otkako je ondje.

– Zbog čega?

– Kaže ima duhova. Čuje noću plač više žena, čuje krike, režanje neke životinje. Boji se žena.

– Čekaj živi sama dolje?

– Pa da. Umro joj je muž prije tri godine, a ona onda kupila taj plac i napravila sebi malu kuću od njegove ostavštine.

– Zašto nije zvala popa Božidara? Da joj osveti kuću?

– Pa gdje će popa pravoslavnog zvati žena katolkinja?

– Pa koga je briga jebote, ako ima problema neka zove bilo koga.

– Aaaa, pa ne. Sad si ti tu, pa ćeš ti da odeš da provjeriš taj bunar.

– Kakav bunar?

– Pe rekoh ti da ima bunar, slušaš li ti mene uopće?! Zvala nas je da iskopamo rupu za temelj, da može zidati nekakvu nusprostoriju. I kako sam zadr'o bagerom u zemlju tako se otvorila rupa dolje. Koliko smo mogli vidjeti ozidano je kao bunar, ali suho je nema vode. Kolega koji je malo dalje kopao isto naišao na rupu, ali ova je kao ulaz dolje pod zemlju jer ima neke drvene stube. Pa smo se ostavili svega jer je ona sad još više preplašena. Tu je nekada bila štala a te stube su vodile u nekakav podrum. U podrumu bio bunar ili nešto ne znam što je. Poslije smo otkrili da je to bio otvor za utovar kukuruza i da su tuda direktno u podrum lijevali klipove iz levatora.

– I što s tim?

– Pa otkako smo otkopali postalo joj je još gore. Odustala od gradnje, kaže boji se da smo otvorili vrata samog pakla.

– Bože pomozi nam! – Zvone pljune tri puta, ostali se prekriže i pomjeraju s mjesta.

– Hoću da me odvedeš tamo ako poznaš tu ženu. – Kako to kažem ovacije krenu. Atmosfera odjednom zavri.