Smeta mi

335 11 0
                                    

Hranu nam je stavio na sto konobar i meni dodao jednu ruzu. Pogled sa ruze uperila sam u Noaha koji me je gledao sa malenim osmehom na licu, a pogled sa Noaha uperila sam u Murata koji je ozbiljno bio zbunjen kao i ja.
"To je mali znak paznje El, nista bitno" - rekao je Noah i zapoceo prvi sa jelom, za njim i mi. Jeli smo, pili, druzili se satima i kada sam pogledala u sat na telefonu pokazivalo je da je vec 2 ujutru.
"Noah, do kada radi restoran?"
"Dokle god sam ja ovde"
"Ali dva ujutru je" - okrenula sam telefon ka njemu
"Dobro, imas li nekog posla u sred noci?"
"Nemam u sred noci, ali imam ujutru" - kada sam to izgovorila Murat me je pogledao kao opaljen
"Pa mi ujutru imamo slikanje Ella!"
"Da u..."
"U 8" - zavrsio je moju zapocetu recenicu i ja sam klimnula glavom.
"Izvinjavam se sto prekidam vas poslovni razgovor, ali i meni i gospodjici pratilji.." - pokazao je glavom u Muratovu devojku "je dosadno.." - napravio je tuznu facu - "I Ella u 10 sati imamo sastanak" - nasmejao se pogledajuci Murata pa mene.
Rasirila sam oci od soka, kako uvek u uadnji momemat sve kaze.
"Pa ne mozemo, jebote imam i ja svoj posao" - zamahnula sam rukama - "i zasto mi ranije nisi rekao" - slegnuo je ramenima i pogledao u Murata
"Zaboravio sam, omeo me tvoj Murat u mislima... hteo sam ali eto zaboravih" - ponovo je slegnuo ramenima i krenuo da ustaje - "idem da pogledam nesto u kancelariji pa krecemo. Da ne budete umorni ujutru i da ti ne bi kasnila" - ustao je i krenuo ka vratima

"I? To je tvoj momak?" - upitao me je Murat kada je otisao Noah
"Nije mi.. oh Boze" - prevrnuh ocima
"Pa vidjate se"
"Bili smo zajedno pre 4 godine jebote No..Murat"
"Noah haha, dobro El, nas dvoje idemo pa se vidimo" - ustao je zajedno sa crnokosom koja mi se pristojno javila i otisli su, dok sam ja sedela i dalje zamisljena na stolici i cekala Noaha.
No, proslo je oko deset minuta i njega i dalje nije bilo, pa sam odlucila da odem ja do njega. Prisla sam vratima gde je pisalo 'Noah Wilson' i bez kucanja usla unutra. Sedeo je na svojoj crnoj koznoj stolici sagnut ka fiokama, okruzen svakakvim papirima po stolu i preturao po jednoj od fioka trazeci nesto.
"Sta radis?" - upitala sam tiho i polako prilazila staklenom stolu. Od iznenadjenosti lupio je glavom od sto i zajaukao, te se uhvatio rukom i pogledao me sa bolnim izrazom lica.
"Trazim nesto"
"Sta?"
"Pa nesto"
Sela sam na crni kozni kauc pored vrata
"Mnogo je tamno ovde, moracu da promenim to kada uzmem kancelariju za sebe" - rekla sam razgledajuci naokolo. Sve je bilo crno i stakleno. Prozor je bio na pola zida, ali nocu je tamno mnogo. Pogledao me je krajickom oka i nastavio da pretura po papirima.
"Sta trazis stvarno?"
"Oh Ella hoces ucutati na minut molim te?"
"Cutala sam deset minuta, mislim da je okej da mi kazes.."
"Ugovor za posao trazim. Okej? Nas ugovor koji nam treba za sutra"
"Ti si stvarno mislio na sastanak kada si rekao" - ustala sam sa kauca i krenula ka njemu da mu pomognem
"Ne Ella, salio sam se. Boze" - drsko je odgovorio
"Dobro zasto si ljut?" - drsko sam upitala, a on je prestao sa trazenjem.
"Smeta mi."

Zašto Mi?Donde viven las historias. Descúbrelo ahora