Prolog

237 24 3
                                    

-Devojčica je! - tako je sve krenulo

Odrastala sam u jako surovom svetu, zapravo svet i nije bio surov, ali mesto gde sam odrastala jeste.

Zivot sam provela sa "ocem", majku sam nazalost izgubila, tacnije nikada je nisam ni imala, umrla je odmah nakon porodjaja, i tu je krenuo pakao za mene. Kao beba cesto sam ostajala neuhranjena, nahranio bi me kada bi se otreznio a to bi bilo jedino ujutru posle proslavane noci. Tako je bilo sve do nekih 6 meseci, kada me socijalno oduzima zbog ne odgovornog ponašanja mog oca. Do svoje seste godine vreme provodim u domu malo posle mog rodjendana na kome punim sest godina, moj otac me kidnapuje iz doma i odvodi daleko iz grada u kome sam se rodila. E ako ste mislili da je do sada bio pakao grdno ste se prevarili, moj pakao krece tek kada dolazimo u drugi grad.

-Izlazi iz koli. - drsko i bezobrazno vicuci na mene odvlaci me u neku staru kucu, bolje receno supetinu

-Ko si ti, ja te ne poznajem? - kroz plac i sa dozom straha u glasu pitala sam

-Ne odgojeno i bezobrazno deriste, ja sam ti otac!-tog trenutka je usledio prvi samar

-Od danas zivis sa mnom, nadam se da ti je to jasno, a na onoj ulici ispred prosices za novac koji ces meni dati, ako te bude kako zelim, tebi ce samo biti gore! -

Kuca u kojoj smo prenocili tu noc je bila blago receno rusevina, prozori su bili polupani, vrata se nisu zatvarala kako treba. A kreveti su bili puni dlaka od raznih zivotinja i smrdeli su na sve i svasta. Samo je jedna soba bila izuzetak sve je bilo sredjeno, prozori i vrata zamenjeni, krevet i sav ostao namestaj nov. Medjutim soba je bila rezervisana za mog nazovi oca.

Novi dan je osvanuo a mene je probudio drugi samar koji sam zadobila.

-Ceka te posao! - to je bilo sve sto mi je rekao.

Ustala sam i samo izasla jer nisam imala sta od odece da presvucem.

-Molim vas dajte mi za hleba! - bila je recenica koju sam rekla svakoj drugoj osobi koja je prosla tog dana ulicom.

Neko se smilovao i ubacio koji dinar a neko me je samo opsovao ili ignorisao.
Do uvece sam sakupila jedva sedamsto dinara, to sam i odnela kuci.

-Sta ti mislis da sa ovim radim? - besno je ustao i krenuo da ide ka meni, isla sam unazad sve dok nisam dosla do zida. Bila sam samo dete.

Krenuo je da me tuce, skinuo je kais sa pantalona i udarao i po rebrima i po kicmi, a pao je i neki samar usput. Izgleda da ga je to smirilo i posle desetak minuta se okrenuo uzeo pare i otisao, a ja sam bespomoćno ostala da lezim na podu.

Ovo je prica koju sam zapoceo da pisem, ako budete raspolozeni pisite mi u komentare, da li da nastavim!

OziljakWhere stories live. Discover now