act vi

530 96 5
                                    

17.06.2016

Ovo je još jedan od dana kada ne znam šta da radim sa sobom. Samo sedim na mom krevetu i razmišljam o vremenu kada sam bila dete.

Tada smo svi govorili da nećemo da radimo stvari koje radimo danas.

Ja nikada nisam htela da budem zarobljena u ovom ambisu tuge. Bila sam tako srećno dete rumenih obraza i sjajnih očiju. Nisam se nadala da će se jednog dana moje oči sjajiti zbog suza.

Ali nisam ni odrasla. Nije kao da ne želim da odrastem, samo nisam toliko stara.

I još uvek nisu došle godine kada treba da razmišljam o rađenju nekih stvari. Još uvek sam dete.

Ono što pokušavam da kažem je da sam negde između i da sam izgubila svoju sreću.

-Blue

The art of living [1]Where stories live. Discover now