Crazy In Love.

Part Twenty One. - Alexander's parents.

Alexander's P.O.V:

Držao sam Lukea u naručju i hranio ga. Stvarno je teško biti s djecom cijeli dan. Gdje je Angel uopće? Rosie gleda crtić na mom laptopu u dnevnoj sobi,a Layla spava. Luke završi s jelom,promijenim mu pelenu te ga uspavam. Spustim ga u krevetić i pogledam ih oboje. Tko bi rekao da ću sa sedamnaest napraviti blizance djevojci za koju nisam siguran volim li ju. Nisam siguran volim li ju. Osjećam nešto,ali nisam siguran je li to ljubav. Pogledam svoje prvorođence i osmjehnem se. Prekrasni su,no nisam ja za obitelj. Jednostavno nisam stvoren za to no trudim se. Netko pozvoni i ja se ponadam da je Angel. Nadam se da je ona,ako nije,poludjet ću. Blizanci su cijeli dan nemirni,a Rosie me cijeli dan pita gdje je Angel.

"Je li to teta Angel?" Rosie se uspravi na kauču i odloži laptop. Slegnuo sam ramenima i ušao u hodnik te otključao vrata. Otvorim vrata i iznenadim se. Negativno. Pa kud oni sad? Ispred vrata stoje moji roditelji i dođe mi da se propucam. Otpuhnuo sam i preokrenuo očima.

"Što vi radite tu?" upitam,a majka mi se nasmiješi. Zašto? Zašto baš danas?

"Došli smo vidjeti unuke. Nismo ih vidjela od rođenja." tata kaže,a ja ih pustim u stan. Jooj,Angel,pa gdje si sad kad te trebam? Mama uđe u dnevnu sobu,a Rosie pokunjeno ode u sobu. Uf,moram nazvati Angel.

"Gdje je Angelina?" ugh,ova žena nikada neće zapamtiti da Angel nije Angelina nego Angel!

"Mama,ona nije Angelina nego Angel!" isprovocirano kažem i bacim se na fotelju te upalim televiziju. Nadam se da ima neka zanimljiva utakmica. Prebacujem programe i shvaćam da televiziju danas i neću gledati. Nema ništa! Pa čak ni nekog jebenog filma. Sve samo neki realityiji ili vijesti. A to me ne zanima. Ugasio sam televiziju i bacio pogled na svoju djecu. Mama se igrala s njima dok ih je otac sretno promatrao. Bebe su veselo vriskale i izgledali su smiješno.

"Alex,gdje je Angelina? Nisam je dugo vidjela." opet ona! Pa,koliko ću joj puta reći da Angel nije Angelina?! Otpuhnuo sam i čuo zatvaranje vrata iz hodnika. Nadam se da se Angel vratila. Ne zbog mene nego zbog djece. Jedino ih ona može smiriti.
Angel i ona nafurana Monica ulete u dnevnu sobu kao munje te stave bebe u nosiljke. Moja majka začuđeno gleda Angel,ali ova ju ignorira i nastavlja spremati stvari za bebe.
Neću reagirati,boli me đon,neka radi što hoće i to su njena djeca. A meni će biti bolje samom.

"Rosie!" Angel ju je zazvala i malena je odmah dotrčala u dnevnu sobu. Dap,gotovo je.

"Angelina,dušo,što se događa?" majka ju hvata za podlakticu,a ona odmahuje glavom. Vidim suze u njenim očima i nekako me nešto siječe u srcu. Njoj se plače zbog mene. Zbog mene. Alexander,pretvaraš se u cmizdravca!

"Što si učinio?!" otac me uhvati za podlakticu i čvrsto stisne. Bijesno me gleda i čvrsto drži. Čini se da oni vole Angel.

"A daj,pusti me!" kažem i otrgnem ruku iz njegove te priđem Angel. Pogledala me s mržnjom i pljunula mi u lice. Molim?! Obrisao sam slinu s lica i bijesno ju pogledao. Monica stane ispred nje i ošamari me. Glava mi odleti u stranu od jačine udarca i bijes u meni se pojača.

"Odmakni se od nje! Alexander,gotovo je s vama! " vrisnula je i uzela Roseinu torbu te Rosie u naručje. Angel mi uputi još jedan pogled sa suzama u očima i uzme nosiljke te napuste stan. Majka mi priđe i udari mi šamar.

"Alexander! Što si učinio?! Zašto si joj dopustio da ode?! Zašto?! Nisam te tako odgajala!" vrisnula je na mene i uzela jaknu te ju obukla gledajući me razočarano. Povuče mog oca u hodnik i zadnje što čujem od njih su zatvorena ulazna vrata. Bacio sam se na kauč i zaklopio oči. Zašto sam ja toliko glup? Zašto tjeram ljude koji me vole od sebe? Nešto me tjera na to dok druga strana tjera da idem za Angel.

Angel's P.O.V.:

Sjedila sam na krevetu u Monicinoj gostinjskoj sobi i buljila u praznu.
Alexander. Stalno mi se vrti po mislima. Što da ja radim? Što ću? Imam sedamnaest godina i troje djece.
Blizance koje sam rodila i Rosie koju volim kao vlastitu kćer. Trenutno sam kod prijateljice i razorena sam iznutra. No,imam razlog za život. Moja djeca. Layla,Luke i Rosie.
Ali,pada mi na um jedna ideja. Moj brat Luke živi u New Yorku s djevojkom i mogla bih ga nazvati i pitati za preseljenje. Ne mogu ovdje više. Ovaj grad me guši.
Moram to učiniti za naše dobro. Dohvatila sam mobitel i nazvala Lukea.
Javio se nakon nekoliko sekundi.

"Hej,Angie. Dugo se nismo čuli. Kako si? Čuo sam da si rodila prije tri mjeseca. Kako su blizanci?" razveseli me kad se moj stariji brat počne raspitivati za mene i blizance.

"Hej,Lukey. Dobro sam i oni su dobro. Da,dječaka i djevojčicu i sada imaju tri mjeseca. No,kod mene je i kćer mog prijatelja. Samo..želim te nešto pitati."

"Da,naravno. Samo reci." pročistila sam grlo i nakašljala se.

"Um,možemo li doći kod tebe u New York na mjesec-dva?"

"Pa naravno! Baš mi je drago što ćete doći. Dođite što prije,nedostaješ mi Angie."

.......
Heey! Sretan Božić svima koji ga danas slave. Nadam se da vam se sviđa nastavak. Ostavite poneki komentar da znam što mislite. xoxo