Za njom

15.

Karla Camila P.O.V

Mama se naljutila na mene i prekinula poziv. Megan joj je ispričala mnogo toga o Zaynu. Ne znam kada su si njih dvije postale tako dobre prijateljice. Jasno je da nemam ništa protiv Megan,ali nekad mi kaže istinu,a ne što se tako ljuti na mene.
Prošla su dva dana kako sam u njegovom stanu i ne uspijem li nagovoriti Megan da mi kaže što se zaista dogodilo biti ću prisiljena ostati ovdje i duže nego što smo se dogovorili. Sigurno neću moći ući u naš stan u kojem će biti Harry i Niall,a i Shawn te se normalno ponašati. Imam osjećaj kao da sam ih izdala,a ne znam zašto. Kao da mi oni moraju birati prijatelje. Dovoljno mi je godina,i pameti valjda,da sama mogu pronaći osobu koja mi odgovara. Zayn je stvarno pažljiv kada smo sami ili kada nema puno ljuti oko nas,ali nađemo li se u gomili on ispusti moju ruku i imam osjećaj kao da ga je strah. Ne da nas vide zajedno,to,jednostavno je neopisivo. Pogled mu se tada gubi u daljinu i sve dok ga ponovno ne dotaknem on je isti. Stoji na mjesto i zamišljeno gleda nešto. Pokušala sam ga pitati,ali svaki pokušaj pada u vodu nakon što to pokušavam izgovoriti.
Okrenem se prema njemu i poljubim ga u vrh nosa,a onda ustanem. U kupaonici obavljam što moram,a zatim izlazim do kuhinje gdje si napravim čaj. Na prozoru pokraj stolice nalaze se stare novine i naslovna strana mi ne izgleda ni malo poznato. Vrijeme nije lijepo i kapi kiše lagano se spuštaju niz prozor. Otvaram prvu stranicu,drugu te ubrzo dođem do kraja a da nisam ni pronašla ništa zanimljivo osim filma koji će uskoro izaći.
Pitam se hoću li biti kod kuće za Božić i Novu godinu ili ću ostati ovdje u Londonu gledajući kako se pahuljice snijega spuštaju na tlo i gube. Svi će vjerojatno otići kućama,a meni će ostati prazan stan i trenuci tišine koji mi ponekad tako nedostaju.
Vratim novine na mjesto gdje sam ih pronašla. Noge stavim na stolicu i koljena približim prsima te naslonim bradu na njih.
Osjećam kako mi dani klize samo i kada se nađem u nekom trenu da pomislim na to,prođe dan. Kao da listam stranice knjige. Tako brzo mi prolazi dan za danom,a onda i život.
Ne mogu čak ni pronaći smisao svog života. Postati profesorica? Imati dijete i muža te sretnu obitelj? Vidim li se uopće u tome? Nisam previše sigurna. Imam osjećaj kao da ću ostariti sama i tako završiti život. Tko zna što nam donosi novo jutro.
Njegove usne klize niz moj vrat, lagano i istovremeno kao u ritmu. Tražim još i dobivam što tražim.
"Rekli smo bez trošenja živaca i samo mirno. Zašto suze?"
Suze? Nisam ni svjesna da se to dogodilo. Brzo ih obrišem i nasmiješim se u što mi on naravno ne povjeruje.
"Zamislila sam se."
"Imam vrijeme ovoga svijeta. Slušam."sjedne pokraj stolice na kojoj sjedim i natjera me da spustim noge tako da se može nasloniti.
"Razmišljala sam o tome gdje ću provesti dane kada dođe Božić i mislim da se neću ni vraćati u Winchester. Zatim sam razmišljala o tome kako ću možda doživjeti starost potpuno sama,ne znam."slegnem ramenima.
Ustane se i pokaže mi da učinim isto,a kada to napravim on sjedne na stolicu i traži da sjednem na njega što i učinim te ga čvrsto zagrlim. Kosa mu je neuredna i to mi se sviđa. Izgleda stvarno slađe kada se tek probudi.
"Karla,djevojka poput tebe nikada neće ostati sama."šapuće mi tiho na uho " Obećajem ti."
Prvo neka mi objasni što mi to obećaje,ali ne želim sada rasprave o tome.
Pojedem nešto tek toliko da osjetim hranu u ustima,a zatim se dogovorimo da ćemo ići do marketa po nekoliko namirnica za ručak. Iskoristila sam trenutak i uzela mu mobitel. Znam da je odvratno i bezobrazno to što radim,ali tko je Perrie?
Vratim mobitel gdje sam ga pronašla. Ne znam što on glumi. Da li smo prijatelji ili imamo povlastice? Ok,ljubi mi vrat ili obraz,ali malo me pogodilo ovo. Pitala ga je hoće li se naći večeras.
Nisamo puno pričali putem i pokušavala sam razmisliti o tome. Stavio je mobitel na meni vidljivo mjesto i tada mu je poslala poruku neka Gigi pokraj koje je stajalo srce. Nisam željela da primjeti kako gledam u to pa skrenem brzo pogled i uzmem svoj mobitel. Nešto u meni želi nazvati Nialla i pitati ga hoće li da otiđemo do Winchestera. Zašto su sada svi osjećaji tako pomiješani u meni?
Možda su mu Gigi i Perrie samo prijateljice,ali to ne objašnjava razlog zašto u javnosti se ponaša kao da me ne poznaje,odnosno na fakultetu i u gomili. Osjećam li na uopće nešto prema njemu?
"Banane ili jabuke? Ili oboje?"upita me gledajući u njih.
"Svejedno mi je."kratko odgovorim i stavim mango u vrećicu.
Ignoriram svaki njegov pogled. Možda će shvatiti da sam ljuta ili nešto,ali on ne postavlja pitanja osim ako nisu vezana uz hranu. Mislila sam platiti pošto moja prehrana zahtjeva puno više novaca,ali sam odustala. Nije me zapravo bilo ni briga. Nisam ga pitala želi li da podijelimo troškove ili nešto slično. Kada smo se vraćali kući zazvonio mi je mobitel i vidjela sam nekako da je to Gigi. Javio se,kratko odgovorio ne i prekinuo poziv.
"Tko je to bio?"upitam kao da me nije briga te ga ni ne pogledam.
"Luda bivša,ali nije jedina."
Hmm,mislila sam da nakon Sarah nije imao nikoga. Kada se to uopće i dogodilo? Možda prije godinu dana pa je rana još uvijek svježa? Ili duže pa je pronašao neku za utjehu, a ja ću uskoro postati jedna od njih? Što si uopće i zamišljam? Očito da vidi sam prijatelja u meni,a ne ljubav i zbog toga sam se naljutila.
Mnogo vremena provodimo zajedno i to je možda razlog zašto mislim da sam nešto konačno i počela osjećati prema njemu. Ovo konačno malo loše zvuči. Nikada se nisam osjećala tako u vezi bilo koga i ne želim da osjećam to prema nekome tko je pogrešan.
Odnio je stvari u stan, poslužio sve i odbio moju pomoć.
Pogledam poruku na svom mobitelu.

Od Mama: Nadam se da ovaj tjedan dolaziš kući. Tata ti je pripremio iznenađenje. Volim te i nedostaješ nam.

Zastanem, zaboravila sam na vlastiti rođendan. Početak studenog je i to sam zaboravila. Očito da se ovaj vikend vraćam kući i da neću tražiti nikakvo opravdanje zašto da se to ne dogodi.

Za Mama: Dolazim,ne brini. Možda već sutra ako će vrijeme biti ok. I ja tebe,vidimo se.

Požalila sam malo što sam mu priznala da stvarno trebam samo njega kako bi se osjećala bolje. Ne znam što mi je bilo u tom trenu.
"Otići ću do Nialla."
"Trebaš prijevoz?"
"Hvala,ali pješice ću. Vratiti će se kasno." klimne glavom i nastavi uzimati stvari iz vrećice i stavljati ih na njihovo novo mjesto. Poslala sam Niallu poruku da dolazim. Sigurna sam da sada nema predavanja.

***
"Tko su Gigi i Perrie?" upitam ga.
Ako mi je odgovorio što se dogodilo između njih dvoje, onda će mi reći i nešto o ovome.
"Kako si saznala?"
"Uzela sam mu mobitel."slegnem ramenima i pogledam ga tražeći odgovor. Ne znam da li smišlja blagu verziju te priče ili traži samo pravilne riječi što zapravo dođe i na isto.
"Nakon Sarah upoznao je Perrie. Imali su lijepu vezu sve dok se nije uplela Gigi. Omotala ga je oko malog prsta i nije imao šanse. Ulovila ga je na trudnoću,ali to je bila laž. Žalio je dugo za Perrie,ali..."prekinem ga. Mislim da sam dovoljno čula i da ne želim više ni riječ o njima.
"Ovaj tjedan mi je rođendan i mama želi da se vratim kući. Hoćeš li mi biti pratnja?"
"Želiš li čuti priču do kraja? Ne moraš ni pitati,tvoji su me lijepo prihvatili i otac i brat su me pozvali ponovno na golf."
Kažem mu da ne želim čuti ostatak i ne navodim razlog zašto.
Proveli smo cijeli dan zajedno,a kada sam se vratila u njegov stan imala sam šta vidjeti. Ne znam koja od njih dvije je bila,ali napadala ga je i upala sam očito usred svađe.
"Stvarno? Koliko je prošlo, a druga već živi u ovom stanu? Jesi li uopće promijenio posteljinu ili želiš da te podsjeća na mene?"
Ako me pamćenje dobro služi,dan kada sam došla ovdje trudio se da sve očisti i odbijao je moju pomoć. Mislim da ne želi više njen miris.
"Karla nije ništa kriva i ti to moraš shvatiti. Prijateljica mi je i sama ti to može potvrditi?"
I tada i onaj najmanji osjećaj prema njemu padne u vodu.
"Istina je. Prijateljica sam mu."pogledam je i imam osjeća kao da će me ubiti istoga trena i baciti negdje "Odlazim na nekoliko dana u Winchester."pogledam njega i ne čekam da kaže nešto. Uzimam sve svoje stvari i stavljam ih u torbu. Izlazim iz sobe, a zatim ulazim u hodnik i krenem prema vratima. Dogovor je bio da krenemo sutra ujutro,ali očito da ću večeras zamoliti Nialla da mi dozvoli da prespavam kod njega pošto će Megan misliti da sam shvatila ako se vratim u stan.
"Čekaj! Karla!"bio je ljut i gledao me bijesno dok je Gigi mirno sjedila i gledala što joj se nalazi ispod nokta.
"Da čekam što?"bijesno ga upitam. Mogu i ja biti takva ako je i on,a istina je da ne shvaćam zašto se uopće tako i odnosima jedan prema drugome.
"Mogu objasniti.Stalo mi je do.."prekinem ga.
"Do nje,shvatila sam i ako misliš da me briga,promisli još jednom."uhvatim skoro kvaku od vrata,ali me njegova ruka zaustavi.
"Ne,nije mi stalo do nje ni malo. Napravila je ovo namjerno kada je saznala da mi se sviđaš. Karla,molim te. Stvarno te ne želim izgubiti."
"Ne možeš izgubiti nešto što nikada nije ni bilo tvoje."
"Zayn nećeš jebati." glasan smijeh se začuje iz dnevnog boravka.
Stvarno misli da sam tako laka i da bih mu dozvolila to? Spustim torbu i odgurnem Zayna od sebe, a zatim krenem prema njoj.
"Koji problem ti točno imaš?" zastanem možda dva metra od nje. Ustane se i nasmije.
"Ti si problem što si mu se uplela u život i izbacila mene."
"On bira,ali ja mu nisam ništa. I sam je rekao na početku da smo samo prijatelji."
"Prijatelji koji žive zajedno? Na kojem mjestu u kući te nije jebao?" približava mi se sve više,a onda mi se i unosi u lice. Zažmirim pokušavajući se suzdržati, ali šaka mi samo poleti prema njenom licu.