Miris jabuka i cimeta me razveseli. Po njemu znam da dolazi nešto veliko,a to je Božić. Zayn vozi mnogo brže od Nialla tako da je i putovanje kraće trajalo. Dočekali su nas svi redom te mi je bilo užasno neugodno. Upozorila sam ga prije nego što smo izašli iz auta da će ga tata gnjaviti golfom, baka mu se nabacivati, a braća će postati moji osobni zaštitari. Trudila sam se u njegovom ormaru pronaći odjeću koja će odgovarati mojima,ali mnoštvo majica od bendova te kratkih koje otkrivaju njegove tetovaže nisu mnogo pomogle i htio to on ili ne,prisilno sam mu kupila one koju su i dalje njegov stil samo što su malo zatvorenije i mojima će se svidjeti više. Niall je podigao definitivno ljestvicu kod mojih i ne znam kako će je Zayn srušiti. Zapravo se ni ne nadam da će to stvarno učiniti. Na policama u mojoj sobi više nije bilo knjiga te sam se zabrinula,ali mama je rekla da je tata napravio nešto. "Nadam se da ih nije oštetio. Znaš koliko ih volim." Na to mi ništa ne kaže već se samo nasmije i zamoli me da joj dodam brašno. Njih petero muškaraca,što nikako ne mogu zamisliti,sjeli su u jedan auto i otišli kupiti jelku. Djed će sigurno insistirati da bude što veća,a tata i braća neka manja i modernija. Tu će nastati kaos i tražiti će Zayna na mišljenje. Jedva čekam da se to dogodi i da mi prepričaju. "Nećemo imati dovoljno čokolade."požali se te skine pregaču, a zatim nas i pogleda " Nastavite. Idem samo do marketa." Klimnemo samo glavama te nastavimo posao. Elena radi najbolje kiflice u gradu,a možda i šire pa ju je tako mama zadužila da ih sada napravi. Nessa, kaže Nick,je vrsna kuharica i nema što ona ne zna napraviti,a ja? Jedino što mi ide je ukrašavanje kolačića. "Pričaj nam o Zaynu."napadnu me nakon što vide da je mama zatvorila vrata. "Koje crte lica! Wow."pogledam Elenu i ne znam što da kažem. "Mislim da nisam previše sigurna u svoje osjećaje prema njemu." " Što to govoriš? Da nemam Nicka napala bih ga iste sekunde. Pa frajer je bomba! " Da,istina da je bomba,ali nije dobar u pokazivanju osjećaja i to me možda dovodi do toga da razmišljam previše da li mi je uopće i stalo do njega. Uzmem drugi komad čokolade te se trudim usitniti je nožem što je više moguće. "Ne zna pokazati osjećaje. Ni malo." "Pa tko bi takvog macana slomio?" A tko ne bi? Nisu mi od neke pomoći previše. Elena izvadi kolačiće iz pećnice te ih premjestim na dugi tanjur gdje ću ih ukrašavati nakon što se ohlade. "Ne znam,ali nisam previše sigurna u to sve i mislim da nećemo baš uspjeti. Stalo mi je do njega i to,ali neće dugo ne pokaže li mi nešto. Riječi mi baš ne znače previše." Grupni zagrljaj? Ako su već toliko željele,ok. Uzvratim im. "Testiraj ga mjesec dana. Ne pokaže li ništa,noga."poljube me u obraz i vrate se svom poslu. "Hvala puno."nasmijem se na to. Možda malo kiselo,ali ipak je osmijeh,zar ne?
*** "Tata je želio naravno manju jelku, a djed onu ogromnu da je ni kamion ne može dovesti,a o tome kako bi je stavio u kuću ne želim ni razmišljati." Nicolas nam prepričava što se dogodilo u što nitko od nas nije zapravo ni mislio da se neće dogoditi. Toliko smo bile zaokupljene kolačićima da smo zaboravili napraviti ručak pa smo sa sretnim izrazom lica naručili pizzu. Za mene poseban dio. Odlično! "I što ćemo nakon ručka?" mama nas sve redom pogleda. Neka ukinu tu grupu tradiciju da najmlađi mora ukrasiti jelku. To je stvarno dosadan posao. "Vi djevojke nastavite svoj posao u kuhinju,a mi ćemo pogledati jednu utakmicu."zaboravio je na jelku "I Karla će ukrasiti jelku. "ipak nije. Preokrenem očima i stavim zadnji komadić pizzu u usta. Čak mi ni malo ne nedostaje meso i ona klasičan pizza. Već sam se navikla toliko na povrće da mi nije ni malo žao. Namjerno im nisam pomogla u raspremanju stola. Uzela sam pivo i odnijela ga u dnevni boravak. Djed i tata su otišli nekamo te sam iskoristila trenutak i odvukla Zayna doslovno u sobu. "Lijepo je ovdje. Mislim da smo ok."sjedne na krevet i pogleda po sobi. "Više nego što sam očekivala je ok."sjednem mu u krilo i zagrlim ga. Ne znam odgovara li mu to uopće. Poljubim ga nježno i osjetim njegova ruke kako lagano klize prema mojoj stražnjici te se tamo i zaustave. Uzvrati mi grubo grickajući kožu moga vrata. "Nije pametno."upozorim ga na to. Mama ako vidi ugriz dobiti će slom živaca. Sada,lagano prstima ulazi ispod moje majice te osjetim hladne dlanove na goloj koži. Gleda me u oči pa poljubi. "Definitivno si ušla u moj život. Stvarno mi je stalo do tebe." "Osjećaš li išta kada te poljubim ili dotaknem?" klimne glavom podižući mi više majicu. Odgurnem ga tako da padne na krevet i sjednem mu na trbuh. "Da. Ne pokazujem to?"upita me na što odmahnem glavom "Truditi ću se pokazati ti to." Zagriznem usnu zamišljajući što bi se moglo dogoditi sljedeće,ali nije ni malo pametno. "Razmišljaš o tome?"prekine me u razmišljanju. Ajme! Pa zar sam toliko očita. "Ne. Možemo se vratiti dolje?" "Naravno."obori me na krevet i grubo poljubi te me uzvratim istom mjerom. "Stalo mi je do tebe."poljubi me u čelo pa se odmakne i krene prema vratima. Učinim isto. Sada znam gdje su bili tata i djed. Tražili su ukrase za jelku i pronašli su ih previše. Mama bi svake godine kupila drugačije kuglice, anđele i zvijezde za vrh tako da imamo stvarno mnogo toga,ali više od polovice je nepotrebno. Momci se smjeste ispred televizije i utakmica samo što nije počela. Trudim se uzeti što više ukrasa bijele boje. Pogledam na što su to stavili bor. Nekako mi izgleda više sada. "Ozbiljno? Saonice?" nasmijem se na što me oni blijedo pogledaju i nastave gledati početak utakmice. Potrudim se što brže ukrasiti jelku,a zatim se vratiti u kuhinju i ukrasiti kolačiće. Deset minuta kasnije zadovoljna sam kako izgleda te bacim još jedna pogled na nju prije nešto što otiđem do kuhinje.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Mama,Nessa i Elena su na drugoj strani šanka. Stavim pregaču i popravim nestašnu punđicu te uzmem ukrase,a zatim mi Elena i donese kolačiće. Osjećam se kao maleno dijete tako kada sjedim i trudim se što više i bolje ukrasiti te kolačiće. Povremeno možemo čuti neki zvuk nezadovoljstva koji dolazi iz dnevnog boravka,ali više manje su to psovke koje djed ne može kontrolirati. Baka je došla samo na ručak i ponovno otišla. Jadna žena je zaboravila kupiti nam poklone te iako smo je nagovarali da nam nisu potrebni,ona je otišla. Ne možeš joj ništa dokazati i užasno ne tvrdoglave. "Sviđaju li vam se?"podignem kolačiće koji je u obliku zvonca. Koristim samo zelenu,bijelu i crvenu boju. Slažu se,a i lijepe su. "Da,nastavi tako." "Imamo još ukrasa." mama otvara ladicu i pokazuje mi nekoliko malih vrećica u kojoj su kuglice,čokolade zvijezde i sve tome slično. "Koji je plan za navečer?" baka ulazi kroz stražnja vrata noseći nekoliko punih vrećica. Nasmijemo se na to. Valjda je mislila da smo završile sve kolačiće te sav posao u kuhinji. "Čaj,možda kuhano vino i tradicionalno neki film u ovom duhu." Kada malo bolje pogledam,baka je puna bijeli pahuljica. Otrčim veselo do prozora i imam što ugledati. Snježni pokrivač prekrio je travu barem za pet centimetra. Kako da to nisam prije primijetila? "Vidi je."uštipne me za obraz "Ima momka,a i dalje se veseli pahuljicama." "Bako!"glumim da sam uvrijeđena,a zapravo nisam ni malo. "Kako je bilo u Parisu?" ne opet. Toliko mi se više neda prepričavati što smo sve vidjeli i kako je bilo.
Još jedan nastavak je ovdje. Iskreno,ne znam zašto. Razočarana sam zbog utakmice i navijača. Zahvale AnamariliQueen, Helena-Payne,KarlaSmit1,malaZaynova, PaolaPeji i bilo bi mi stvarno drago kada bi ostavile komentar i napisale da li trebam nešto promijeniti ili dodati.
