Trudim se da sve bude kako sam i zamislila. Morali smo napraviti drugačiji raspored stolova kako bi ljudi mogli plesati. Napravila sam sve to u samo tri sata. Cijelo jutro imala sam predavanja i na njima sam razmišljala što ću staviti na stol i kako će sve to na kraju izgledati. Luke je kasnije došao po mene. Čekao me ispred fakulteta. Stajao je naslonjen na auto što mi je bilo tako slatko. Megan me samo pozdravila poljupcem u obraz. Nije baš najbolje ovih dana. Shawn je izmislio neke glupe razloge za pauzu. Svi znamo kako to uglavnom završava. Poljubila sam ga,a zatim mi je otvorio vrata. Otišli smo na ručak u restoran i tada sam dovršika sve ono u vezi večere. Pokazala sam mu i objasnila kako će sve izgledati. Poljubio me samo i zahvalio mi što se toliko trudim. Znam da mu to mnogo znači. Ovoga puta će se skupljati novac za napuštene životinje. Svakom azilu ćemo odnijeti nešto. Odlučili smo i da ćemo uzeti mačku i manjeg psa. Ipak ćemo živjeti u stanu. Znam da ćemo se odlučiti na većeg psa. Popustiti će mi sigurno. "Ljubavi?"nasmijem se kada znam da mene zove. Veselo se okrenem i haljinica se malo podigne. Dobre volje sam danas. Neka mi kaže tko što želi,ali svjesna sam promjena. Ne samo što se tiče odjeće ili šminke. U pitanju su i moje misli i riječi. Nisam ono što sam bila. Postala sam nešto drugo, ali u pozitivnom smislu. Žalim sve i želim svima pomoći. Imam osjećaj da to i mogu. Nije da Luke ima milion dolara svaki dan u džepu više, ali ima dovoljno novaca da možemo pomoći drugima. Amy mi se javlja više od oca. Sada kao da se žele dokazati jedan drugome i šalju mi više novaca nego prije. Tu je još i djed koji vrijeme troši na pokeru. Nije prebolio smrt voljene,a nema mu ni tko pomoći. "Kako izgleda?"upitam dok njegove ruke se ometaju oko moga struka kao dvije zmije. Privuče moja leđa na svoja prsa i poljubi me u rame,a zatim i u vrat. "Savršeno. Mislim da će svi biti oduševljeni. Hvala ti."okrenem se u njegovom zagrljaju,stavim ruke oko njegovog vrata i poljubim ga na kratko. "Nema na čemu." "Sviđa li ti se nadimak?"nasmije se. "Jako."još jedan poljubac,ali na blic. Odmahnem se,a istina je da želim u tom zagrljaju provesti cijeli život. "Hej! Ne ostavljaj me ranjenog ovdje!"nasmijem mu se dok tražim konobara da donese cvijeće. Rekao je da će mi oni pomoći i da samo kažem gdje što želim staviti,ali ljepše mi je kada mogu to sve sama napraviti. "Imamo dva sata da se spremimo. Mogao bi otići prvi u kupaonicu. Znamo svi da je kasnije poplava." "Očistiti će to.." "Ti ćeš ako to napraviš. Oni rade ovdje, a ne gore kao tvoji privatne čistačice. Znaš da ne želim to. Moraš se naviknuti. Još nekoliko dana i nitko neće ništa raditi za tebe."namignem mu da baš ne izgledam kao majka koja naređuje svom sinu. Prokrene očima i kada prođe pokraj mene,udari me po stražnjici. Zagrizne usnu i dobro znam na što misli,ali previše sam napeta da ne mogu ni jesti.
***
Crvena uska haljina,kosa blago valovita, šminka je na mjestu,sve je ok. Luke je skinuo piercing što mi se ne sviđa,ali time ako da pokazuje kako je odrastao i da mu tako nešto ne treba. Ne slažem,ali ne sluša me. Sigurna sam da je većina već došla. Nisu oni kao mi. Zapravo je on krivac. Napravila sam sve prije njega. Ne znam stvarno zašto je tako dugo bio unutra. "Predivna si."poljubi me blizu uha. "Nisi ni ti loš." Poljubac se toliko oduži da me podigne pokraj ogledala i stisne na zid. Upozorim ga da to nije dobra ideja. Odmahnem se jedan od drugoga. "Zašto si tako nervozan?"slegnem ramenima. "Bio sam i onu večer kada si u onoj sexy crnoj haljini samo tako ušetala i oduzela mi dah." Povjerujem mu. Možda je takav svaki puta kada su ovakve stvari u pitanju. Polako hodamo do konačno ulaza. Sada kada je pao mrak i kada nisu sva svjetla upaljena,a malene šarene lampice u visoko iznad naših glava,sve izgleda prekrasno. Toliko nepoznatih ljudi. Ovoga puta nije bila potrebna pozivnica ili nešto takvo. Jedini uvjet je da ste lijepo odjeveni. Pogled mi luta po prostoriji i ne mogu vjerovati što vidim.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Neka djevojka je ispred njega. Ne zanima me ni malo tko je ona,ali imam loš predosjećaj. Nije tu samo tako ili zato što ga ovo zanima. Taj gad ima nešto u planu večeras. Glumim kao da ga upravo nisam vidjela, a ljuta sam kao ris i želim ga tako udariti da mu više nikada ne padne na pamet da dođe ovdje. "Ovo je moja djevojka Karla,a ovo je moj bend, bio."nadoda malo tiše. To me natjera da ih pogledam i da se upoznamo. "Calum,Michael i Ashton. Ostati će ovdje nekoliko dana i pomoći će nam oko uređenja stana." "Drago mi je da sam vas upoznala." Sjetim se što mijenja pričao onoga dana u marketu ili kada smo se već vraćali kući. Jedan njihov član je napravio glupost i Michael mi izgleda kao da je baš on. Ta plava obojana kosa i pogled kao da nije najsretnije biće na planeti. "I nama je što smo tebe. Momci,piće?"upita ih Ashton. "Uživaj."poljubim ga u obraz. "A gdje ćeš ti?" "Pronaći ću već nekoga. Niste se dugo vidjeti i vjerujem da vam treba malo vremena i prostora." "Znaš da imam najbolju djevojku na ovom planetu? Razumije me i podržava u svemu?" smije se dok me nekoliko puta poljubi na prekid. "Mora da si stvarno sretnik." "Jesam. Volim te."govori usred poljupca. "I ja tebe,ali ekipa te čeka, pa."Odgurnem ga od sebe i nasmije se na to. Obožavam to visoko biće. Okrenem se da provjerim da li je sve ok. Chris,jedan od najboljih konobara ovdje,prođe pokraj mene. Zaustavim ga i pitam treba li pomoć. "Luke ne želi da išta radiš večeras. Samo uživaj u večeri. Ovo je moj posao."namigne mi i nasmije se. Luke može biti sretan što ima tako dobre ljude koji odlučno rade svoj posao. Ljudi oko mene su nasmijani i nadam se da stvarno uživaju. Čase šampanjca samo nestaju i uskoro će ga zamijeniti dobro bijelo vino. Nadam se da Zayn neće napraviti glupost i imam stvarno neki loš predosjećaj u vezi toga. Ne poznajem ga toliko dobro da znam što će učiniti. On je takav gad. "Oh,Karla!" okrenem se prema izvoru glasa i ugledam Bryana. Briga napusti moje lice i misli te je zamijeni osmijeh. "Bryan! Tako mi je drago što ste ovdje."spušta čašu šampanjca na stol i zagrli me. Kako je taj čovjek drag,a istina je da mi je drago što mi je baš on najdraži pjevač. Odmahnemo se iz zagrljaja. "Kako si? Gdje je onaj tvoj luđak?" "Mogu Vam priznati nešto?"klimne glavom i zatim nastavim "Tamo u desnom kutu sjedi moj bivši i nije mi ni malo drago što je ovdje. Ne želim da Luke zna i mnogo mi je lakše nakon što sam rekla nekome to."pogleda u tom smjeru. Sigurna sam da ne zna na koga točno mislim. "Ne brini ništa. Kasnije ću ti otpjevala nešto što voliš i ova briga će nestati."klimnem glavom,a on uzme čašu i nastavi dalje. Nadala sam se da ću nakon ovoga ostati sama u kutu i uz čašu ovog odvratnog šampanjca gledati ljude kako se zabavljaju,ali došao je Luke i natjerao me da im se pridružim. Stajala sam pokraj njega dok su oni razgovarali i smijali se mnogim stvarima. Misli su mi lutale daleko i više nisam bila sigurna kako se osjećam. U jednom trenu želim povratiti ovaj odvratan osjećaj,a u drugom želim samo alkohol. Luke prebaci ruku preko mojih ramena i poljubi me u čelo,a zatim ode po novu čašu. Ako ovako nastavi,do ponoći će već spavati u krevetu. "Luke te jako voli."nasmije se Calum prije nego što ispije sadržaj čaše. "Slažem se. Zadnji nekoliko mjeseci priča samo o tebi i ljutilo se na njega što nas nije upoznao prije. Pravi je sretnik."Michael kao da me laže. Znam da mu Luke nije bio drag,možda mu nisam ni ja sada. Donosi tri nove čaše i podjeli ih. Odlazi na pozornicu i uzme mikrofon. "Ovo je za djevojku koja mi znači više od dva života. Bryan?"srce mi zaigra kao ludo. Zar će Bryan opet pjevati? Naježim se samo na pomisao. "Luke?" "Idemo plesati."hrabro me povuče za ruku. Pratim ga i smijem se tome. Nije prošao ni sat,a on je već tako opušten. Everything I do,I do it for you je pjesma koja me može milion puta oboriti na koljena. Smijem se cijelo vrijeme dok plešemo. Nekoliko puta pogledam i Bryana. Namigne mi i nastavi pjevati. "A sada,Luke?"konobar mu donosi mikrofon. "Ima nešto što nisam rekao nikome. Ova večera nema cilj samo sakupiti novac za azil. Prije devet mjeseci upoznao sam najbolju osobu na svijetu. Karla je moja podrška i najveća ljubav. Ne mogu više zamisliti život bez nje i toliko je volim da ne mogu ni opisati. Pa,Karla. Učini me najsretnijim čovjekom na svijetu i pristani."doda mikrofon konobaru i iz džepa izvadi malenu crvenu kutijicu u obliku srca. Pokušavam zaustaviti suze od sreće. Pogled mi luta po prostoriji tražeći njega. Nije znao da će se ovo dogoditi, ali možda je ovo mogao biti on,a ne Luke. Klekne ispred mene i otvori kutijicu. Predivan prsten na kojem je još ljepši dijamanat. Ugledam ga u gomili. Gleda u mene i ne znam da li je razočaran ili ljut. Okrenem se prema čovjeku koji je ispred mene. Ovo je moja konačna odluka i ne znači da ćemo sutra već biti ispred oltara. "Jebi se. Nisi mogao pronaći bolji tren?"pogleda me zbunjeno. "Nešto ne valja?"svi gledaju u nas. Bilo bi glupo da iste sekunde viknem da. Kleknem ispred nega. "Luke,tako mi je žao,ali morati ćeš me trpjeti i dalje."nasmijem se,a on stavi prsten na moj prst i poljubi me. Pljesak kao neko olakšanje. Ustanem prva i čekam njega da učini isto.
