Izgubljena zauvjek(Justin Bieber)

7."Da li je ovo poljubac prave ljubavi?"

Na povratku u kuhinju,Alma je cekala Ninu.Kao da je cekala,da se Nina vrati.
„Alma je još uvijet tu",rekla je tiho Nina,a potom primijetila da je Alma u istom pocetnom položaju,kao prije pola sata,možda i više.
„Tiii..Vratila si se",pokušala je Alma zvucati iznenađeno,ali joj nije išlo."Znala si da necu pobjeci,tu sam",rekla je Nina,a potom samo prošla pored Alme,bez da joj je objašnjavala išta.
„Uredu.Vidim,kako si razocarana,jer nisi uspjela pobjeci..Ali,molim te nemoj praviti takve grimaze",rekla joj je Alma,kada su vec ušle u kuhinju.U kuhinji je sat otkucao 8 sati."Kvragu!",povikala je Alma."Što je bilo",upitala je Nina.Na njezino pitanje Alma nije reagirala,samo je brzo pocela praviti klopu.Kada je Nina,onako iznenađena krenula,kako bi joj pomogla,ova se naljutila i tražila od nje da samo odo do svoje sobe,i da ju pusti na miru.Nina je ponovno pokušala pomoci,ali nije mogla,ova se vec dodatno pocela istresati na nju.
Naredni dana,Alma se više nije ljutila na Ninu.Izgleda da je taj sat,koji je zvonio,bio zapravo alarm,koji je naglašavao da ce uskoro jelo.A,kako Alma tada nije ništa spremila,ona se je i nasekirala.Potom,Nina se je nastavila,svako jutro viđati s nepoznatim muškarcem.Imali su tacno vrijeme,kada ce se viđati.Zapravo,nije to vrijeme,koje su oni ugovorili,vec je to samo cista sreca,da se oni vide cesto u isto vrijeme.Prošlo je tacno 18 dana,kako je Nina zatvorena,na pocetku joj je bilo teško,ali navikla se je nekako.Mada,sve je to zbog nepoznatog covjeka,koji joj je dosta pomogao da se navikle,na situaciju.
Vecer je.Nina,nije cijelu noc mogla zaspati,nekoliko puta se okretala,i prekretala na krevetu,ali jednostavno nije mogla zaspati.Osjecala je,kako mora otici da udahne zraka i da vidi ruže,osjecala je kako mora otici ponovno vani.Pa,makar umrla istog trena.Nije to bio osjecaj,koji je do sada osjecala,bio je to osjecaj,koji se rodio onog trena kada je ugledala misterioznog muškarca.Nina je žudjela,kako bi njega vidjela,a ne kako bi pomogla cvijecu da ne uve.Znala je,kako sada ne osjeca toliku želju da ode,jer se je zaljubila na prvi pogled.Mislila je,kako taj osjecaj nije moguc,ali sada,ovu vecer je shvatila,kako je to moguce.
„Moram ga vidjeti",izgovorila je,a potom ustala s kreveta,obukla džember,koji je pronašla u ormaru,i krenula ka kuhinji.Putem do kuhinje je osjecala strah. Bože,molim te..Moram ga vidjeti",rekla je u sebi,a potom krenula niz stepenice.Iz daleka,Nina je mogla primijetiti da se netko penje,uz stepenice.Brzo,bez imalo razmišljanja,okrenula se nazad,i pocela bježati.U blizini se nalazila velika vaza cvijeca,iza koje se je Nina odlucila sakriti."Gospodine.Ucinilo mi se da sam vidjeo nekoga ovdje",rekao je jedan od cuvara,koji se je penjao drugom,koji je bio iza Nine,a Nina ga nije ni primijetila.
„Ne vjerujem Ante.Sigurno ti se ucinili,ko bi se usudio motati ovudam,u vrijeme noci.Idi lezi,od nemoci si poceo imati i iluzije.Ja idem na lijevu stranu,a ti idi dole i lezi",rekao je prvi drugom.Nina je mogla shvatiti kako i sami cuvari idu na spavanje,i kako dole nema nikoga,od te spoznaje joj je laknulo.Ubrzo,kada pogledom nije mogla da pronađe niti jednog cuvara,Nina je odlucila da konacno ode do kuhinje.Putem,Nina je osjecala manji strah,ali podjednako jak strah.
Nedugo ,Nina je došla do kuhinje.Na njezinu radost,nije bilo niti jednog cuvara,a nije bilo ni Alme.
„Napokon",rekla je,a potom otišla do ormara,koji se nalazio blizu,i tu je izvukla kljuc od vrata,koja vode ka vani.
Nakon nekoliko minuta ,Nina je konacno došla do posjednji vrata.Iz cijele duše se nadala,kako je on tu.
„Ok..Idemo",rekla je,a potom otvorila vrata.Kada su vrata bila širom otvorena,Nina se nadala,kako ce ga vidjeti,i pogledom ga je tražila.Mada,ubrzo se je razocarala,jer ga nije mogla pronaci.Mada,osjecala je potrebu da price cvijecu.Tacnije ružama,koje su još uvijek bile bolesne."Volim vas,i jako mi je žao što ste bolesne.Želim se iz daleka diviti vašoj ljepoti,ali ni to mi nije moguce.Ništa mi nije moguce.Cak sam i jedva došla do vas",tiho se je Nina tješila.Potom,desilo se i to,da Nina pusti suzu .Na njezinom licu se jasno vidjela suza,koja joj je polako klizila niz lice,a potom i našle utocište u Nininim usnama.
Dok se je osjecala tako nemocno,Nina je osjetila neciju ruku na svojem ramenu."Smiri se",došapnuo joj je nepoznati glas.
Nina se je osjecala veoma loše,osjecala je strah.Nije moguce da place ovoliko zbog ruža,ovo je iz nekog drugog razloga.Možda joj fali mama,možda škola,ili jednostavno cijeni barem mali odlazak na vazduh.

„jaa...",zajecala je Nina,a potom je skinula ruku s ramena,ne obracajuci pažnju cija je,i krenula ka vratima.
„Cekaj..Ne možeš samo tako otici",rekao je.Na njegovo rijeci,Nina se je malo pribrala,i okrenula se ka njemu.
„Oprosti",rekla je,a da pri tome ponovno nije vidjela tko je.Nina je napravila korak naprijed,što je ucinila i nepoznata osoba."Nina",reklo je,a potom podiglo njezinu glavu.Tako da mu Nina više nije gledala u noge,vec sada u oci.
„tii",rekla je."Ja...Mislila si,kako si jedina nocna ptica,ali zapravo,varaš se,i jako volim noc..",rekao je.
„ne...Zapravo..Osjecam se jako usamljeno..Imamo samo tri sobe,koje smijem posjecivati,i ja..",nastavila je Nina,a potom spustila ponovno glavu ka podu.
„Zar ti niko nije rekao da kraljica nikada ne spušta glavu..",rekao je,a potom ponovno podugnuo Nininu glavu."To ce se uskoro promijeniti ,vjeruj mi",rekao joj je,a potom ju samo gledao u oci.
„vi ste veoma dobri..Ovdje su svi cudni i,ja stvarno ne znam kome da vjerujem",rekla je.
„Nina,vi nikome ne vjerujte.Ovdje se nikome ne može vjerovati.A,ja zapravo nisam nikako dobar,kao što misliš".
„Ne.....Vi ste ..Ne znam osjecam da ste dobra osoba,koja pokušava riješiti svoju bol na neki cudan nacin".
„Kako znaš,da pokušavam riješiti bol?",zagonetno je upitao.
„Ne znam..Na nacin na koji gledate ruže,na nacin na koji se meni obracate",rekla je,a potom zagrizla donju usne.".
„Jako bih ti voljeo ugristi tu usnu",rekao je.
„I ja bih to voljela",rekla je,na što je nepoznati muškarac odgovorio poljupcem.
Taj trenutak nije dugo potrajao,jer se je Nina ubrzo pribrala,i odgurnula nepoznatog muškarca od sebe."Ne,ja ne mogu",rekla je,a potom,bez da je saslušala nepoznatog muškarca otišla.
*****
Jutro je.Nina nije nikako mogla spavati.Jedva je cekala jutro,kako bi mogla ustati.Voljela bi ona,kako može otici nekamo,posjetiti neki grad,otici ka majci.Sve te stvari joj sada djeluju nemoguce.
„Nina!!",povikao je netko,a potom poceo kucati."Šta..",tiho je rekla,a potom krenula da otvori vrata.Na vratima je bila Alma,što je i Nina mogla pretpostaviti."Zašto toliko viceš",upitala je tiho.
„Kako zašto..Vec pola sata te zovem,ti nikako da dođeš?",rekla je strogo.
„Doista..Zoveš me vec pola sata...Nisam cula",iznenađeno je odgovorila.
„Pa ,naravno kada ništa u posjednje vrijeme ne slušaš:.Nego,gdje si išla sinoc",rekla je Alma.
Na njezino pitanje,Nina se je uplašila."Šššš",rekla je,a potom stavila kašiprst na svoju usnu,onako kao znak da šuti.Potom ju je brzo povukla ka sebi,i zatvorila vrata.
„Nemoj pricati",povikala je tiho na nju.
„Kako necu,reci mi gdje si hodala",ponovila je Alma.
„jaa..".
„Reci mi!!",zaprijetila je.
„Slušaj",rekla je tiho Nina,a potom tražila od Alme da sjedne na njezin krevet,koji se nalazio ublizini.Stavila svoju roku u njezinu krilo,duboko udahnula i potom pocela pricati.
„Znaš,onda kada sam prvu put otišla ka vani.."."Da..iii",uzbudljivo je upitala Alma."Pa,tada sam se našla s nekim muškarcem.Tacnije,on je bio kod ruža,a ja sam spomenula kako su mu ruže bolesne,što ga je veoma iznenadilo,i on je tražio pomoc od mene,kako bi se biljke izlijecile.I,da od tada,svaku jutro idem i brinem se o njima",završila je Nina.
„Tako dakle..A...cek,svako jutro,a šta si radila sinoc",upitala je Alma.
Nina je sklonila svoju ruku sa Almine noge,i ustala.Nije htjela da Alma primijetila,kako se je zapravo zacrvenila od stida.Iako je to bilo normalno,pojam „ljubav",za Ninu,nije bio tako nevin.
„Nina..Da li možda ima veze taj mladic s tim?",upitala je.
„jaa...Ima,ne znam zašto,ali osjecam nešto prema njemu.Znam da se kratko poznajemo,prošlo je tek nekoliko sedmica.A mi smo se vec i poljubili..Zapravo,on me je poljubio,a ja sam odgovorila,i nakon toga sam otišla",završila je Nina.
Alma je cijelo vrijeme gledala,kako Nina mijenja crte lica.Bila je prvo tužna,potom vesela,sada stidna,pitala se šta ce biti dalje.
„Nina..Ovdje nikome ne možeš vjerovati..Prestani izlaziti,biti ceš u problemima..Taj mladic,šta znaš o njemu,sigurno ti ni ime nije rekao..",ukorila ju je Alma.
„Znam..",rekla je tiho Nina, apotom spustila glavu.Almi ju je bila žao,pa je stoga ustala,a potom joj podigla glavu i pocela pricati Nini:"Slušaj,ti si mlada,imaš tek 17 godina,ja sam starija od tebe.Imala sam dosta decki,i vjeruj,za jedan poljubac ti treba puno vremena,nekoliko mjeseci,a ne nekoliko sedmica.A,ovdje nikome ne trebaš vjerovati.To je možda,tko ce znati..Cuvar,ili cvjecar..Ni sama ne znam..Molim te,obecaj,kako neceš izlaziti.",tražila je Alma od nje.
„Ali ruže.."."Nina...Ni ruže,obecaj",strogo je povikala."Samo,još jednom.Molim te,moram ga vidjeti,a i uskoro dolazi jesen,pusti da cvijecu pomognem još danas,i necu više..Obecavam ti.Znam da sam obecala tebi,ali obecala sam i njemu.A,ja nikada ne kršim obecanja",zvucala je ubjedljivo.
„Uredu,ali sam još danas",rekla je,a potom su i jedna i druga napustile Nininu sobu.

Sledeci nastavak ce možda veceras,pošto sam napisala vec dva nastavka.MAda,molim vas da citate moju pricu,jer se dosta trudim.Stavite vote i komentar,ako vas se dopada