Osjećam kako lagano povjetarac opipava moju kožu dok hodam sa osobom koja mi u ovom trenutku pruža najveću utjehu u svoj mojoj tuzi . Pomaže mi da se izborim, da nadjačam nešto što me drži već dugi niz godina, osjećam se vezano a ona je ta osoba uz čiju pomoć ću naći način da se spasem.
" Jesmo li stigli ? " – nervozno, upitam je opipavajući njene nježne, meke dlanove .
" Za par trenutaka smo tu " – izgovara slatko osmjehujući se. Osjećam kao da cijelu vječnost koračam, tihim koracima gazim po zemlji nanoseći je za sobom zbog svojih neudobnih , poderanih patika.
" Možeš da otvoriš oči, stigli smo " – pušta moju ruku govoreći.
Malo po malo, otvaram oči opipavajući realnost koja blješti u mojim očima. Ovo je to mjesto, naš prvi trenutak dogodio se baš na ovoj litici koja je trebala da bude moja odskočna daska na drugi , bolji svijet. Bar sam tako mislio dok nisam osjetio njene ruke kako me zaustavljaju .
" Željela sam da te podsjetim koliko ovo mjesto može biti lijepo I bez namjere da skočiš I pogineš " – pokušala se našaliti, na trenutak sam shvatio njenu šalu ali ono što je najvažnije gledao sam u njeno lice koje se smješilo posle svake njene izgovorene riječi.
" Nadam se da sada ne želiš skočiti moja ptičice " – blago se nasmješila prelazeći rukama preko moje kože na licu istiskujući suze koje su uvijek tu za nju. Ne plačem jer tugujem, zaboravio sam kako to izgleda . Ove suze koje silaze niz moje obraze predstavljaju moju sreću koju ne umijem da iskažem rječima.
" Hajde da sjednemo " – izgovara a zatim spušta ruku sa mog obraza dodirujući njome kamen na koji se ubrzo spušta osmatrajući mene.
" Hoceš li ? " – izgovara lagano dodirujući mjesto do nje desnom rukom.
" Naravno " – kroz zube mrmljam spuštajući se do nje.
" Ovdje je tako prelijepo " – pokušavam se nasmješiti ali I dalje imam problem sa tim. Umjesto toga pogledom prelazim preko svakog kuta koje ovo mjesto sadrži. Oduvijek sam ovuda prolazio, bacio bih po neki pogled na ovo mjesto ali nikada nisam mogao vidjeti one čari koje ovo mjesto čine savršenim. Nisam imao nikoga da mi ukaže na te stvari, sada pronašao sam svoju muzu koja mi dozvoljava da napokon kristalno vidim kakav je svijet u stvari.
" Hej " – tiho izgovara . Okrećem glavu u stranu kako bih je saslušao šta mi želi reći, ne želim propustiti taj trenutak kada šare na njenom licu zasijaju u najljepši osmijeh na svijetu. Umjesto riječi, prislonila je svoje usne mojima hvatajući me u iznenadan, neočekivani poljubac. Stegnute usne polako su popustile, pustio sam da me vode kroz ovaj poljubac I uživao sam svakim novim dodirom njenih usana koje su ovaj poljubac iz momenta u moment činile još strastvenijim .
" Ne mogu više govoriti, mislim da je ovo bilo podjednako dobro " – izgovara vraćajući glavu u prvobitan položaj .
" Svakako da jeste " – priznajem .
" Šta će dalje biti sa nama ? " – postavljam nezgodno pitanje koje kao da je izašlo iz mene niotkuda. Umjesto da se opustim, da uživam u trenutku kao da mi je poslednji u životu ja stvaram nepotrebnu napetost koja se može izroditi u nešto loše.
" Nisam ni ja više sigurna ali znam da te neću ostaviti da truneš sam u toj kući " – ogorčena, izgovara . Na trenutak okreće brzo glavu hvatajući moj posramljeni pogled koji nije mogao biti izostavljen, koliko ja god želio da nestane on je tu, ne može pobjeći .
" Izvini, nisam mislila da te uvrijedim " - izdiše duboko sklapajući svoje prste sa mojima.
" Nisi me uvrijedila, govorila si samo istinu " – izgovaram ono što je mislim , ne bježim od toga.
" Tvoj otac me mrzi, ne možemo ništa uraditi povodom toga. Ja ne želim da ratuješ sa svojom porodicom zbog mene " – iskreno izgovaram . Osjećam kako nešto prolazi kroz moje tijelo, golica me davajući mi do znanja da me je ovo zaboljelo.
" Ne zanima me šta moj otac misli " – spušta pogled prema dolje .
" Ustvari imam jednu ideju, ne zanima me kako će je moj otac primiti " – podiže ponovo glavu , osmjehuje se davajući mi nadu.
" Zašto ne bi došao da živiš u mojoj kući , dovoljno je velika " – izustuje bez imalo razmišljanja , potiskivanja. Naprosto samo izgovara .
" Mislim da to nije dobra ideja " – izgovaram ali me zaustavlja prije nego što uspijevam bilo šta procesuirati u svojoj glavi.
" Naravno da nije dobra ideja ali biće realizovana uprkos bilo čemu " – ustaje lagano na noge pružajući meni ruku da ustanem.
" Nemoj da tjeraš inat svom ocu zbog mene " – izgovaram približavajući svoju ruku njenoj.
" Samo nemoj da brineš " – oduhvata moju ruku , svom snagom podižem se blizu njenog lica koje mi govori da će sve biti u redu.
" Sada moram ići, sutra ćemo se u podne na ovom istom mjestu naći " - kaže mi i ode.
___________
Nastavak je tu :)
Ostavite vote i utiske u komentaru, značilo bi mi puno. <3
YOU ARE READING
Like a shadow
Short StoryČovjek sijenka, upravo tako možemo nazvati Logan Smita, momka koji je zbog samoće odustao od ovog svijeta i stvorio sopstveni svijet u kojem živi. Upoznaje Larisu,djevojku koja mu želi promijeniti život iz korijena. Međutim, mogu li njih dvoje ops...
