Njegova tajna

22. dio

// Taibova perspektiva //

Nakon sto je Ajlin otrcala od mene ostao sam kao ukopan na mjestu. Vidio sam joj strah i razocarenje u ocima,a to me ubijalo. Sjeo sam na zemlju i razmisljao sta da uradim. Samo kad bi me saslusala,sve bih joj mogao objasniti. Sa jedne strane bilo  je tako olaksavajuce da nekome kazem o toj tajni,a sa druge strane znao sam da sam je tako doveo u opasnost.

Znao sam da nije mogla daleko otici pa sam krenuo da je trazim. Otisao sam do vikendice,stao na vrata i pazljivo slusao. Cuo sam njene korake. Pokucao sam,nije se odazivala.
-"ajlin? Znam da si tu,otvori" nije odgovarala.
Kucao sam i dozivao je,ali nije odgovarala. Znao sam da nece otvoriti pa sam poceo pricati,nadajuci se da ce cuti.

-"vjerovatno sad razmisljas o tome kako me malo poznajes,zasto sam to krio,kako znam to sve,jesam li nekome naudio.Evo prvo cu odgovoriti na zadnja pitanja. Krio sam iz istog razloga iz kojeg sam krio nesrecu. Da zastitim sve vas. Kako znam ovo? Otac me naucio. To je ustvari jedino sto mi je ostalo od njega. Zbog uslova u kojima smo zivjeli morao sam rano odrasti. Otac je zelio da naucim kako da se branim. I ne brini,nisam nikome naudio. Bar ne nekome ko to nije zasluzio. Pucao sam na ljude,na Ivanove ljude,ali uvijek u nogu ili ruku da ih onesposobim i pobjegnem. On me nece ostaviti na miru dok me ne vidi mrtvog. Ni sam ne znam kako sam uspio sve ovo vrijeme da prezivim i da to krijem od vas." Cuo sam korake kako se priblizavaju vratima "Ajlin hajde otvori vrata. Moram ti jos nesto reci i to hocu da ti kazem u lice." Na moje iznenadjenje otvorila je.

Bila je sva uplakana. Podigao sam ruku i htio da joj obrisem suze. Ona se izmakla korak nazad,pogledala me pogledom punim mrznje i prosaputala "pricaj". Otisao sam, sjeo na stolicu,te povukao jos jednu da bi i ona mogla sjesti. Gledala me onako kako nisam zelio da me ikad pogleda. Mrzila me. Nesto u meni se slomilo.

-" oke..slusaj. Znam da se pitas ko sam ja i znam da mislis da me ne poznajes,ali Ajlin to sam ja,Taib. Isti onaj kojeg poznajes. Onaj koji sam bio jucer sam i danas i bit cu sutra. Nista se ne mijenja,osim sto sad znas ovo o meni. Zao mi je sto sam to tako dugo krio ali to je bilo samo zato sto te volim i sto ne zelim da ti se nesto desi" tek kad je ona sirom otvorila oci shvatio sam sta sam upravo rekao. Bravo Taibe! Pokusao sam da spasim situaciju "mislim ti si mi jedna od najboljih drugarica"
-"drugarice se ne lazu" rekla je hladno.
-"ali se cuvaju,ja sam tebe cuvao"
-"tako sto si me lagao,odlicno"
-"Ajlin nisi bila u opasnosti,sada jesi. Razumijem da me mrzis i da si razocarana, ali hajde sa mnom da te naucim kako da se branis. Moram biti siguran da ti se nece nista desiti. Samo to i ne moras nikad vise progovoriti sa mnom" srce mi se raspadalo komad po komad dok sam to govorio. Dan bez nje je bio nemoguc.
-"u kakvoj sam opasnosti?" Rekla je,opet hladno.
-"smrtoj"
-"zasto?" bila je toliko mirna dok je govorila,u ocima joj nisam vidio strah, samo mrznju, mrznju prema meni.
-"ubijaju svakoga ko zna za njih"

Bez rijeci otisla je u kupatilo i vratila se nakon nekoliko minuta. Umila se i svezala kosu. Uzela je svoju crnu koznu jaknu sa stolice i krenula prema vratima. Ja sam sjedio i pratio svaki njen pokret. Boze,koliko je bila lijepa! Najradije bih sad ustao,zagrlio je i poljubio. Ali to je bilo nemoguce.
-"hoces me samo tako gledati ili ces mi pokazati kako da koristim taj jebeni pistolj?" Pitala je.
-"idemo" trznuo sam se iz svojih misli,ustao i krenuo.

// kao i uvijek,ostavite misljenje. Kako vam se do sad svidja prica? 💖☺️