Njegova tajna

26. dio

Proslo je par sedmica od Taibovog rodjendana i sve je bilo savrseno. Ostalima iz drustva smo rekli sa smo zajedno,ali niko ustvari nije znao nista o nama.

Trenirali smo zajedno. Pokazivao mi je neke poteze koje nisam znala, a usavrsila sam svoje stare. Ponekad smo isli do sume i vjezbali da pucamo. Dao mi je jedan pistolj, za svaki slucaj rekao je. Naravno da nismo uvijek tako radili. Izlazili smo u grad, setali, smijali se, zezali,kao i svi parovi.

Vec je 10 sati navecer. Bila sam kod Semira. On zivi blizu moje zgrade pa sam odlucila prosetati. Ponudio je da me odveze kuci ali nisam htjela. Nije me bilo strah,u gradu se u to doba mnogo desava i grad zivi.

Jedino sto nisam dobro procijenila bio je park kroz koji moram proci. Nakon sto padne mrak tu nema nikoga,cak ni ulicne sijalice nisu radile. Bilo je tako mracno,hladno i jezivo.

Htjela sam da uzmem pistolj koji sam inace nosila za pojasom, ali nije ga bilo. Ostavila sam ga u stanu. Bravo Ajlin! Ubrzala sam korake da sto prije odem sa tog mjesta. Svaki put kada se cuo neki zvuk srce mi je preskocilo,a koljena klecala.

Vec sam skoro prosla kroz taj mracni dio kada sam na klupi ugledala nekog covjeka. Nosio je crnu duksericu i kapu stavio na glavu,crne pantole i patike. Kada sam ga ugledala bilo me toliko strah da nisam mogla vise da disem,htjela sam da se vratim ali sam shvatila da ce mi za to trebati vise vremena nego da nastavim pravo.

Okej,Ajlin.. To je samo neki beskucnik..nastavi hodati..ne plasi se.. Pokusala sam da se smirim,ali nije mi uspjevalo. Hodala sam sto sam brze mogla i prosla pored tog misterioznog covjeka.

Odjednom sam osjetila neciju ruku koja mi je prekrivala usta i nos,druga ruka je bila oko mog struka.
-"hej Ajlin..laku noc" bilo je zadnje sto sam cula prije nego sto sam izgubila svijest.

Kada sam se probudila vec je bio dan. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da se priviknem na svjetlost i vidim gdje se nalazim. Bila je to neka napustena zgrada. Bez namjestaja,osim stolice na koju sam bila zavezana. Na zidovima su bili razni grafiti,vec izblijedljeli. Dijelovi zida su bili na podu,sve je bilo prljavo. Prozori su razbijeni i staklo je posvuda razbacano.

Nakon nekoliko minuta pocela sam da razmisljam. Nije mi trebalo dugo da shvatim da se iza svega ovoga krije Ivan. Moram se osloboditi! Pomislila sam. Pregledala sam stolicu i na moju srecu bila ja drvena. Ja sam bila zavezana oko nje tako da ne bi trebalo biti previse tesko da se oslobodim. Svom snagom sam se odgurnula nazad,cuvajuci glavu i kada je udarila od pod stolica je pukla. Konopac se olabavio i ja sam ga sklonila. Nisam vise bila zavezana ali jesam zarobljena. Vrata te prostorije u kojoj sam se nalazila bila su zakljucana.

// nadam se da vam se svidja prica. Sta mislite kako ce dalje ici? Ostavite misljenje u komentar💖☺️