Mala bogatašica (ZAVRŠENA 📖🔚).

75. Jedna od vas!

Layla Harrison.

Par pramenova njene kratke, plave kose, strši van iz njene male pundje koju je nespretno napravila na dnu potiljka. Oči joj sijaju kao najljepše more pred zalazak sunca, kojeg čuva nebo od jakih oluja. Nemir tinja u njenim grudima, te rukom maše konobaru, koji već zna, pa nosi još jedan svježe pripremljen Martini.

Svako malo, pogled joj luta do Olivera, koji sjedi ispred nje, s tužnim, a u isto vrijeme zabrinutim izrazom lica. Prošao je skoro cijeli sat kako mu je Layla ispričala svu istinu koju je saznala o Grace, o njenom planu s Williamom, o plaćenom vjenčanju, pa i o svim prevarama za koje je saznala.

Svjesna je, puno toga je sad stavila na kocku. S ovim, Grace može da izgubi sve, jer jedino što ima jeste Oliver i njegovo bogatstvo s kojim je raspolagala kako je htjela.

Nije ocu rekla istinu kako bi napakostila njoj, već jednostavno, ne može da podnese to da ga ona i dalje pravi budalom, a da on kao sljepac i dalje ludo voli takvu ženu.

Opet podiže pogled na Olivera, koji gnjuri lice u svoje dlanove, te trlja njima obraze. Sav je crven. Ko zna od čega tačno; od popijenog viskija, ili od teške istine koja ga je zadesila?

"Layla... Ja ne mogu da vjerujem šta sam sve upravo čuo...", napokon se oglasi, dok i dalje trlja svoje lice.

"Da! Ni ja nisam mogla da vjerujem.. Sve što sam sa.."

"Ne mogu da vjerujem kakve si sve laži upravo napričala o svojoj majci...", Oliver nastavi, te ju prekide u namjeri da s njim dalje razgovara.

"Molim?", u šoku i nevjerici Layla ga pita...

"Cijelo ovo vrijeme... Ti si s tim čovjekom bila u dosluhu, zar ne? Izdala si nas! Prodala si svoju vlastitu porodicu zbog njega!"

"Šta pričaš ti to?", Layla bijesni, te dlanovima udara o stol.

Obrve na njenom licu su skupljene, dok očima propada Olivera, oca, koji upravo o njoj priča laži i nebuloze.

"Grace me upozorila... Rekla mi je, upozorila me na to da si na njegovoj strani, da ćeš da nju ocrniš. Da ovo sve radiš zbog njega, ali ja... Nisam vjerovao... Došao sam ovdje s nadom da je to sve laž... Da još uvijek imam kćerku... Ali, sad mi je jasno da to nije tako. Taj Leo, odavno mi je uzeo kćer...", na ek ispija piće koje se nalazi na stolu ispred njega, dok su mu oči krvave i suzne.

Layla ga i dalje gleda u nevjerici i šoku, dok njenim tijelom struji vrela krv. Grace je još jednom uspjela svojim lažima obrlatiti Olivera, ali ovaj put toliko snažno da je ona u njemu izgubila oca.

"Ne, Olivere, griješiš! Ja s Leom nemam ništa i sve što si čuo je velika laž! A, to ću ti i dokazati! Pred nama je, sve ćeš saznati i sve će doći na svoje, ali tad će biti kasno. Tad više nećeš imati kćerku!", s stolice pored nje uzima svoju torbu i užurbano izlazi van iz kafića, ne osvrćući se na Olivera koji doziva njeno ime.

Suze titraju u njenim očima, ali pravi se jaka! Ne da im da skliznu, iako ne može da podnese bol, još jedan poraz koji se okomio na nju. Još jedan gubitak drage osobe. Još jedan dokaz da je ostala sama, sama protiv svih!

...

Leo P.O.V.

Prošlo je par dana otkako sam zadnji put vidio Laylu i kako je nestala iz mog života. Zanemarila je i posao, više nije svraćala.

Upotrijebio sam sve kontakte da ju pronadjem, ali onda kad su moji ljudi saznali njenu novu adresu, nisam htio da mi ju kažu. Proveo sam sam sa sobom dosta vremena, i shvatio da je ovako najbolje...

Bliskost s Laylom me ionako dovoljno uzdrmala, i natjerala da svoj plan i prvobitni cilj postojanja ove kompanije, gurnem pod tepih, a to ne smijem više da dozvolim.

Vrijeme je da se dobro isplanira, sprovede i okonča i posljednja, najteža faza, te da prokletu Grace uništim za sva vremena. S toga, bolje da o Layli ne znam ništa. Neka je, neka živi kako hoće, a ja ću u svojoj patnji da pronadjem razlog više da tu ogavnu ženu zgazim kao žohara, i da ju natjeram da pati za svako učinjeno zlo...

"Da li si dobro?", pita me Harry nakon što se smjestio u stolicu nasuprot mene.

Istu onu, gdje je nekad sjedila ona, dok smo još dijelili kancelariju i jedno drugo podbadali i spuštali na zemlju.

Vidi me, opet razmišljam o njoj. Ne znam zašto me svaka jebena stvar navede na to da mi ona okupira misli.

"Jesi za kafu?", pitam ga kako bih izbjegao odgovor na njegovo pitanje, jer jebeno nisam dobro, ali o sebi sad najmanje želim da pričam.

"Kao i uvijek, bježiš od teme... Hajde, eto može kafa...", Harry kratko odgovara, a ja ne želim da ga pogledam, pravim se da nisam shvatio šta mi želi reći.

Nakon samo par minuta, ljupka Angelina ulazi u ured, te nam na stol spušta kafe s mlijekom, a zatim nestaje.

"Kakva je situacija s vama dvoje sad?", Harry opet postavlja pitanje na koje ne želim da dajem odgovor...

Nije da s njom ne valja, naprotiv, poslije onog razgovora s njom kad smo odlučili da je najbolje da prekinemo našu aferu, pronašao sam u njoj divnu prijateljicu i osobu za razgovor.

A, sad, nisam raspoložen da sve to objašnjavam Harryju, kojeg sam pozvao ovdje da razgovaramo pretežno o poslu, tačnije, o našem planu...

"Harry, molim te, pusti sad to...", pokušavam da ostanem pribran, iako mi je glava puna gluposti. "Zvao sam te da razgovaramo o bitnijim stvarima...", upućujem mu hladan pogled, na što mi on vraća s istim, jer znam da je svjestan da mislim na Harrisonove...

Ipak, namjeru da on nešto kaže, sprječava Angelinino kucanje i ulazak u ured:

"Oprostite što smetam, ali imate posjetu. Gospodjica Layla je ovdje, kaže da je hitno..."

Osjećam kako mi se grudni koš steže, a srce ubrzano lupa. Nervoza izbija iz mene, a ja pokušavam da ostanem pribran.

"Neka udje...", obraćam se Angelini, koja klima glavom i odlazi po Laylu, dok ja bacam pogled na Harryja koji me iznenadjeno gleda.

"Dobar dan.", odjednom, njen glas ispuni cijelu prostoriju, dok moje oči pomno prate prvo njeno lice, koje je blijedo i izmoreno, da to čak ne uspijeva da prekrije ni tona šminke koju nosi.

Pogledom prelazim i po njenom tijelu, gledam njene duge noge, koje su upakovane u neke uske, crne hlače, u kombinaciji s crnom majicom, i crnom kožnom jaknom preko svega toga. OK, definitivno nisam navikao da ju gledam u ovakvom izdanju, inače je njen outfit popunjen raznim bojama.

"Dobar dan, izvolite...", obraćam joj se, a glas mi pomalo drhti.

"Znala sam da ću te ovdje naći...", gleda u mene, a zatim u Harryja.

"Reci, što trebaš?", znatiželjno ju pitam.

"Leo, nisam ovdje zbog tebe, ne miješaj se u ovo!", grubo mi odgovara, a zatim prilazi Harryju. "Harry, nas dvoje ima o mnogo čemu da pričamo!" , gledam i ne vjerujem.

"L.. Layla, kako to misliš?", Harry ju bojažljivo pita, dok pogledom traži mene, da vidi kako izgledam, a mogu reći da nisam nimalo dobro.

"Harry, ovdje sam radi osvete. Želim biti jedna od vas! Želim da se osvetim svojoj porodici! Molim te, pruži mi šansu. Želim s tobom da radim, samo s tobom...", upućuje mi pogled pun prezira, a zatim nastavlja da preklinje Harryja...

Ostajem skamenjen kad čujem kako hladno to izgovara. Layla, ovo nisi ti!