Kako preboljeti dečka

1

Svako jutro se probudim bez brige i pameti prvenstveno zato što znam da se nikad ništa zanimljivo neće dogoditi, ali ovog jutra sam se probudila napeta kao puška. Danas je bio dan kad Reynoldsovi dolaze u školu. Danas je bio dan kad ću ga napokon, nakon dvije godine, ponovno vidjeti.

Dok sam se spremala za školu, na trenutke sam se osjećala kao ona stara ja. Mršava i nasmiješena Stassie koja jedva čeka da ju poljubi dečko i koja ne može dočekati da ga vidi. Bio je dovoljan samo jedan pogled prema ogledalu da shvatim da su ti dani daleko iza mene i da je on sada s mojom najboljom prijateljicom.

Podigla sam kosu u rep, a onda ju opet raspustila. Za kog se točno toliko spremam? Uz uzdah nezadovoljstva sam svezala kosu u stilu Ariane Grande, zgrabila torbu te izašla iz sobe.

Kuća je bila prazna. Mama je radila noćnu smjenu tako da vjerojatno spava, a Will je ili već otišao ili još spava ili se tek sad budi. Odlučila sam preskočiti doručak, što nikad ne radim, i izašla iz kuće. Iako sam oprala zube, svejedno sam imala potrebu stati na kiosku kupiti si žvake nakon čega sam strpala tri u usta, nastavivši put prema školi.

Dlanovi su mi se toliko znojili da je to bilo nenormalno. Da sam znala da će me uhvatiti ovakva trema, slagala bih da sam bolesna i ne bih došla u školu.

To je samo dečko, Stass. Opusti se.

Duboko sam uzdahnula, uspravila leđa i ušla u školsko dvorište. Na svakom se koraku šuškalo o skorom dolasku braće Reynolds i uzbuđenost se mogla osjetiti u zraku. Dok sam koračala prema svom ormariću, imala sam osjećaj da su mi noge od olova i da su svi pogledi uprti u mene iako vjerojatno nisu bili. Nikog više nije bilo briga za Stassie Lewinsky.

Kad je Brad otišao, otišla je i moja popularnost. Nije mi to smetalo. Naprotiv, napokon sam se osjećala kao da ponovno mogu disati.

"Hej Stassie!"

Začuvši taj glas, odagnala sam poriv da glavu nabijem u ormarić od muke i natjerala se da se okrenem prema Jacobu Kingu koji je, na moju žalost, stekao popularnost čim su Reynoldsovi otišli. Mrzila sam ga i on je mrzio mene i nitko i ništa to neće promijeniti.

Oko njega je bila njegova ekipa i svi su se cerekali dok se Jacob pravio da drži imaginarni mikrofon na usnama. "Gospođice Stassie, kako se osjećate kad znate da se vaša stara ljubav vraća?"

Da, upravo zbog ovoga mrzim školu i sve što se kreće u njoj. Na trenutak sam se pravila da razmišljam, a onda ponovno prebacila pogled na njega. "Osjećam se kao da bih nekome mogla razbiti zube."

"Oho, Čelična šaka je progovorila. Reci mi, Stassie, što ćeš prvo napraviti kad ga vidiš? Skočiti mu u zagrljaj ili ga sravniti sa zemljom? Doduše, kad malo bolje razmislim, to dvoje dođe na isto", okrenuo se prema svojim prijateljima. "Sravnila bi ga sa zemljom kad bi mu skočila u zargljaj."

Zatvorila sam vrata ormarića, odmahnula glavom i krenula na sat dok su ovi iza mene urlali od smijeha. Nisam imala vremena za njihove gluposti. Isto tako nisam imala vremena za suze jer sam već bila navikla na sva njihova podbadanja na račun svoje težine da sam samu sebe uhvatila kako se smijem.

Srednja škola Woodbridge je primjer tipičnog filmskog tinejdžerskog klišeja. Imamo popularne i imamo nepopularne. Ja spadam u one nepopularne i to je u redu, to mi ne smeta. Ali iskreno, da mogu vratiti vrijeme, vratila bih ga i dobrano se potrudila da budem neka zlatna sredina.

Taman kad sam zakoračila nogom u učionicu, dvije djevojke su protrčale pored mene, skoro me srušivši dok su vrištale, "Ovdje su!"

Opet me obuzela nervoza i nekoliko sam se trenutaka nećkala trebam li izaći van za svima ili ostati u učionici. To je trajalo kratko jer me jedna cura povukla za ruku uz riječi, "Hajde Stassie!"

Stoga sam polako krenula za njom. No, dok sam ja došla, oni su već ušli u školu. Dah mi je zastao kad sam ih ugledala. Iako su bili identični, nisam imala problema s razlikovanjem. Da mi stavite Brada između milijun njegovih klonova, svejedno bih znala koji je original.

Shvativši da ipak nisam bila spremna suočiti se s njima, krenula sam nazad prema učionici, ali naravno da me Brad primijetio.

Zastao je, odmjerivši me na onaj ogavan način zbog kojeg sam se osjetila gotovo golo. "Stassie? Stassie Lewinsky, jesi li to stvarno ti?"

Mogla sam čuti porugu u njegovom glasu što mi je slamalo srce iznova i iznova.

"Bože, tako si se promijenila... Hayes, hej Hayes... vidiš li ti ovo?"

Hayes, koji je pričao s Jacobom, okrenuo se prema meni i također me odmjerio. Namrštio se, izgledajući kao da me ne prepoznaje.

"To je Stassie", Jacob mu je rekao dok me i sam promatrao. Osjećala sam se kao novo svjetsko čudo. "Da, ona slatka Stassie se pretvorila u ovu krmaču."

Nisam željela zaplakati jer im nisam htjela dati to zadovoljstvo pa da se kasnije naslađuju iako priznajem da sam bila na rubu suza. Uostalom, nismo imali nešto veliku publiku, ali nekoliko ljudi je stalo da vidi što se događa. Nije mi baš trebalo da me vide kako plačem i rastrube to cijeloj školi.

Progutala sam knedlu koja mi se stvorila u grlu i nekako se prisilila na osmijeh. "Lijepo vas je vidjeti opet", rekla sam usiljeno.

"Tebe baš i nije", Brad je rekao, slatko se nasmijavši vlastitoj šali. Tada se pojavila Liv i s osmijehom na licu mu se bacila u naručje. "Evo moje male!" povikao je, zavrtio ju i poljubio.

Oh. Ovo je zaboljelo. Sjećam se da je tu fintu stalno radio sa mnom. Kad su prekinuli poljubac, nastavili su hodati prema gdje god da su išli, a Liv me nije ni pogledala. Gledala je Brada kao da je jedini na svijetu i potpuno ignorirala moje očajne pokušaje da dobijem njenu pažnju. Hvala bogu pa nitko to nije vidio.

Ostatak dana sam provela u sjeni. Liv nije progovorila ni riječ sa mnom cijeli dan što je boljelo puno više od Jacobovih grubih riječi. A Brad? Ni on se više nije zamarao mnome. Nitko nije, točnije. Svi su željeli znati zašto su otišli i što su radili.

Sjedila sam sama na ručku i sama sam hodala prema izlazu iz škole kad je zvonilo za kraj šestog sata. Hvala bogu pa sam danas imala šest sati, ne znam kako bih izdržala da sam imala sedam.

Gurnula sam teška ulazna vrata i kao da sam opet prodisala kad sam izašla na svježi rujanski zrak.

"Tebe sam trebao."

Vrisnula sam začuvši taj glas. Polako sam se okrenula prema Hayesu koji je stajao naslonjen na zidić i držao cigaretu među prstima. Nećkala sam se trebam li napraviti neki komentar u vezi pušenja iza žute linije ili ne, ali na kraju nisam dobila priliku jer je progovorio prije negoli sam uopće uspjela dovršiti misao u glavi.

"Želim ti se ispričati u Bradovo ime. Ono nije bilo lijepo od njega."

Skrenula sam pogled. Da, nije bilo lijepo, ali ja sam to željela čuti od Brada, ne od njegovog brata.

"U redu je", promrmljala sam. Sišla sam niz stepenice i uputila se prema izlazu iz školskog dvorišta ne očekujući da će ići za mnom.

"Nije u redu", čula sam ga iza sebe. Uskoro smo hodali rame uz rame. "Ponio se kao zadnji seronja."

"Jednom seronja uvijek seronja", tiho sam rekla nadajući se da me neće čuti, ali naravno da je čuo.

"Nije baš tako loš, i sama to znaš. Stvarno ne znam što mu je bilo danas", slegnuo je ramenima pa stao.

Stala sam i ja jer bi bilo bezobrazno od mene da sam samo nastavila hodati. Okrenuvši se prema njemu, nisam se začudila kad sam ga ugledala kako se penje na svoj stari motor kojeg je stalno vozao prije odlaska u Irsku.

Pogledao me i nasmiješio se. "Bit će to sve dobro, ne brini. Vidimo se okolo", rekao je spustivši staklo kacige i odvezao se.

Zagrizla sam usnicu, a onda uzdahnula. Nikad nisam bila nešto pretjerano bliska s Hayesom što je bilo gotovo glupo ako uzmemo u obzir činjenicu da sam prije hodala s njegovim bratom. Uvijek sam ga smatrala lošim društvom i pomalo opasnim. Brad nije bio takav. Njih dvojica su bili čista suprotnost što se tiče ponašanja, ali stvarno bih lagala kad bih rekla da sam ovo očekivala od Hayesa.

Ipak, iako me ostavio pomalo šokiranu, bila je to stvarno lijepa gesta od njega. Možda Hayes Reynolds i nije tako loš kako sam ja mislila.