Poglavlje treće

6.5K 253 5
                                    

U pola sedam zazvonio je alarm, započinjala je još jedna akademska godina. Bila sam veoma zahvalna što se sveučilište nalazi u neposrednoj blizini mojeg malog grada. Još više sam bila zahvalnija što su se i svi moji dugogodišnji prijatelji upisali na neke od smjerova ovdje pa samo svi zajedno mogli nastaviti uživati u društvu. Sveučilište nije bilo veliko, ali je imalo 10ak smjerova. Za svakoga po nešto. Isprava sam bila pomalo žalosna što nisam otišla u neki veći grad, no s vremenom sam zavoljela kako profesore tako i čitavi kampus i počela uživati u svim mogućnostima koje nam pruža. 

Obukla sam bijelu pamučnu košulju i tamno plave hlače kako je sveučilišni kodeks nalagao. S nepočešljanom kosom i obuvenim prvim tenisicama koje sam našla žurno sam se spustila dolje misleći da ću zakasniti na prvi sat već prvog dana. 

Pogled na zidni sat ipak me malo umirio i dopustio mi da pojedem doručak s obitelji. Pravljenje palačinki za prvi dan predavanja već je postala tradicija u našoj obitelji. Tata je znao napraviti zaista izvrsne palačinke. Marko je sišao nešto ranije tako da je radio svježi sok od naranče. Marko je ove godine upisao apsolventsku godinu kako bi još malo mogao uživati pod roditeljskom kapom. 

Sjela sam za stol i poslala Tessi, prijateljici iz susjedstva, da ćemo krenuti za 15 minuta. Prva mi se pridružila majka, a potom i ostalo dvoje ukućana. Otac je započeo priču o tradiciji pravljenja palačinki još dok je on bio u školskim klupama. Vrijeme prebrzo leti. 

Tessa je pozvonila na vrata i samo sam se kratko pozdravila s obitelji. Zgrabila sam ključeve s ormarića i još jednom im mahnula . Sjele smo u automobil te krenule prema kampusu. Putem smo pokupile i Aleksandru koja nas je čekala s četiri šalice kave u rukama koje smo pile gotovo svakog jutra prošle akademske godine. Elena je mahala rukom prema nama dok smo joj se približavale. Kada smo napokon sve bile u autu započeo je neizbježan trač parti.

Elena je prepričavala događaje iz Francuske gdje je ljetovala. Tessa nije ima mnogo rodbine van Hrvatske pa je gotovo cijelo ljeto provela kod djeda i bake u Splitu gdje je i upoznala potencijalnu pratnju za ovogodišnji bal koji sveučilište organizira u vrijeme blagdana.

"Nimalo me ne čudi što si upoznala nekog zgodnog Splićana." Rekla sam joj uz smiješak. Uvijek je bila glavna za flert u našoj grupi prijatelja.

Prvoga dana smo kao i po običaju imale smo tri uvodna sata koje smo Aleks i ja provele u razgovoru u Nathu i Marku. Voditelj nas je nekoliko puta opomenuo no odlučile smo ga ignorirati. Okrenula sam glavu k prozoru. Nisam mogla vjerovati da nakon provedenih nekoliko sati sa Nathom mogu osjećati nešto, no očito da je to moguće jer su moji osjećaji trenutno bili raznovrsni. Nisam ni sama znala što mi je činiti.

U jednu ruku imam Lucijana i njegovu ljubav i brigu za mene, ali da budem iskrena bilo je puno zabavnije dok nisam znala da se zaljubio u mene. Znam da nekima možda zvuči patetično, no ja nikada nisam ni bila za tu vezu u potpunosti. Oduvijek sam ga voljela kao prijatelja i mislila sam da možda osjećam i nešto više za njega, no ispostavilo se da tomu ipak nije tako.

U drugu ruku Nathaniel i avantura koju mi pruža. Pruža mi da na tren izađem iz profila savršene kćeri i prepustim se nečemu nepoznatom, a istovremeno tako uzbudljivom. Nathaniel je bio u ovom trenutku savršeniji. Ljubio me na neki način na koji nitko dosad nije. On je bio osvježenje i uzbuđenje koje je mojem pomalo dosadnom životu trebalo.

Zvono je obavijestilo da je došao kraj današnjem danu što se mene tiče. Cure danas ostaju i na uvodnom satu sviranja koji ja ne pohađam pa je za mene danas gotovo. Krenula sam prema parkiralištu kako bih se smirila uz cigaretu, ali me Lucijan iznenada presreo i zaustavio.

"Dogovorili smo se da ćeš doći nakon predavanja na stepenice, ali sam te vidio kako ideš prema stražnjim vratima i shvatio da očito nećeš doći gore te sam krenuo prema tebi." Poljubio me, ali mu nisam uzvratila. Nisam znala zašto sam to nisam učinila, ali sam duboko u sebi znala da je tako ispravno.

"Nešto se događa zar ne? Znam te predugo da ne bih shvatio da te nešto muči." Rekao mi je, ali ja nisam imala pripremljen odgovor za njega.

"Ništa Lucijane, samo mi se žuri kući. Zaista moram sada ići, čujemo se kasnije." Na brzinu sam prošla pokraj njega i izgubila se između automobila. Smjestila sam se što sam brže mogla i krenula doma. Na cesti na svu sreću nije bilo puno prometa pa sam za nepunih 20 minuta došla kući.

Propuh koji je nastao zalupio je vrata umjesto mene. Marko, koji je već bio kod kuće, brzo je sišao s kata provjeriti što se događa. Kada je shvatio da sam ja malo je odahnuo, no i dalje mu nije bilo jasno što se dogodilo.

"Samo propuh." Prokomentirala sam tiho. Nisam imala volje objašnjavati mu što se događa. Kimnuo je glavom i krenuo natrag u sobu, no na pola stepeništa se zaustavio.

"Mogu li te nešto zamoliti sestrice?" Kimnula sam glavom i pokazala mu da nastavi pričati.

"Trebao bi do Mihaela, no kod mene je ostala Nathova kartica za teretanu pa ako bi mu je ti mogla odvest jer mi on baš i nije uz put." Kimnula sam glavom i začudila samu sebe. Inače ne volim biti njegov dostavljač, no trenutno je posjet Nathu zvučao odlično.

"Odlično, hvala ti puno. Ostavim ti tu karticu na radnom stolu u tvojoj sobi." Poslao mi je poljubac i brzo se zaputio natrag u sobu.

Želudac me obavijestio da bi možda bilo vrijeme da nešto i pojedem danas pa sam se zaputila u kuhinju i napravila tost na brzinu. Sjela sam na kuhinju i uživala u obroku. Zvuk pristigle poruke me trnuo iz sanjarenja. Bila je to poruka od Lucijana.

Lucijan: "Ne razumijem zašto si tako napeta, ali uredu je. Kada budeš spremna za razgovor, nazovi. Nadam se samo da nisam ja kriv tvojoj ljutnji." 

Definitivno nisam još spremna za razgovor, a niti ne znam što bih mu rekla. Uvijek je bio tako dobar prema meni, i stvarno je zaslužio neku koja će ga istinski voljeti, a ne mene sa svim mojim manama i brigama. Nisam dopustila da mi on pokvari današnji dan, već sam ga izbacila iz misli, a u njih ubacila Natha i promišljanja što će se dogoditi kada napokon budemo samo nas dvoje, bez ikoga oko nas. Možda nakon razgovora sa Nathom shvatim što mi je činiti dalje.


Nadam se da vam se nastavak svidio te ako jest ostavite vote i komentar.

Xoxo, Iva

U rukama opasnostiWhere stories live. Discover now