U rukama opasnosti

Poglavlje dvadeset i prvo

Kraći hladniji tuš bio je dovoljan da se razbudim i smislim plan kako da ipak Erica malo odvratim od tmurnih misli koje je uzrokovala Nath-ova prijeteća poruka. Krišom sam na blagovaonski stol ostavila pismo s porukom koja je glasila: "Čekam te u sobi."

U nedostatku izbora, ponovno sam bila prisiljena obući jednu od Eric-ovih košulja. Kosu sam pokupila u neurednu punđu jer za ništa drugo ni nije bila ukrotiva. U jednom noćnom ormariću uspjela sam pronaći bijelu svijeću koja nije baš nešto ugodno mirisala, no kako sam htjela prigušiti svijetlo u sobi poslužila sam se njome. Odlučila sam još neko vrijeme ne razmišljati o stvarnim problemima. Jutrošnja scena u kuhinji samo me dodatno potaknula da si dopustim malo opustiti se. 

Naslonila sam se na okvir kupaonskih vrata strpljivo čekajući da Eric uđe u sobu.

Nakon svega nekoliko minuta začula sam okretanje kvake i tihu psovku koju je izustio kada je vidio atmosferu u sobi. Obučen u crne kožne hlače i sivu potkošulju djelovao mi je na prvu čudno, no brzo sam smetnula te misli i pronašla njegovu pojavu veoma seksipilnom.

Pronašao me je pogledom. Osjećaj jeze je prošao kroz mene kada su nam se pogledi susreli. Osjećaj je bio u potpunosti drugačiji nego do sada, no nisam se dala smesti.

''Caroline...''

Odmahnula sam se od vrata i polako krenula prema njemu, vođena nekim iznenadnim naletom hrabrosti. Omotala sam ruke oko njegovog vrata. Smiješak na njegovom licu govorio mi je da uživa u maloj predstavi koji izvodim za njega. Milimetri su dijelili naše usne od spajanja.

Eric je brzo prešao i tu udaljenost i poljubio me, ubrzo jezikom zahtijevajući ulaz u istraživanje moje usne šupljine koji sam mu s radošću dopustila. Njegovo prigušeno stenjanje davalo mi je na znanje da mu se sviđa novonastala situacija i vođena nekim čudnim osjećajem čvrsto sam ga gurnula na krevet i popela se na njega.

Pomalo petljavo, ali na kraju uspješno, sam mu skinula potkošulju. Eric je prepustio meni da vodim situaciju sve dok više nisam znala što da radim dalje.

Sve vrijeme koje sam bila s Lucijanom uvijek je prepuštao meni da vodim ritam pa mi dominiranje nije toliko strani pojam no sada pred Ericom sve je nekako drugačije. Spoznaja na njegove godine i sve iskustvo koje mora imati sputavala me da se prepustim u potpunosti.

Eric je to shvatio vrlo ubrzo i snažno nas okrenuo na krevetu pronašavši se iznad mene u trenu.

''Moj red.'' Zadovoljno je izjavio i krenuo na pohod otkopčavanja, a potom i skidanja njegove košulje s mene. Lagano me poljubio i rukama potaknuo da ovijem noge oko njega. Čim sam to uradila povukao nas je zajedno do naslona.

Dok je vadio svilenu maramu iz džepa hlača i vezivao mi ruke za naslon, razum mi je slao crvene vrišteće signale da prekinem sve ovo, da nešto gadno nije kako spada, no tijelo nije slušalo razum. Grlo mi se odjednom sasušilo toliko da niti jedna riječ nije izlazila iz mojih usta.

Na njegovom licu titrao je osmijeh dok je vadio još jedan šal kojim mi je prekrio usta ostavljajući me u potpunoj ne mogućnosti da išta kažem više. Pažljivo sam očima pratila svaki njegov potez. Sišao je s kreveta i na kratko nestao u kupatilo, vrativši se u sobu s dva noža u rukama.

Strah me odmah obuzeo i instinktivno sam povukla ruke prema sebi, no naravno nisam daleko stigla pošto su bile zavezane i u potpunosti mi onemogućile ikakvi pomak. Niti moj pokušaj da ga upitam što radi nije urodio plodom jer se samo mrmljanje začulo iz mojih usta.

Cijela ta situacija ga je jako zabavljala jer se sada već smijao i na glas. Zar sam bila toliko slijepa sve ovo vrijeme i nisam vidjela njegove prave namjere? Muškarac koji je sada stajao preda mnom nije bio isti kao onaj jutros jer od ovoga sada strah je odmah obuzeo moje tijelo.