U rukama opasnosti

EPILOG

Nekoliko godina kasnije

''Mamice hoće li ovo biti dovoljno?'' začuo se piskutavi glasić četverogodišnjakinje i prije nego li se pojavila. Djevojčica je utrčala u sobu. Obrazi su joj bili žarko crveni od trčanja i ubrzano je disala. Nekoliko zalutalih suhih listova zapetljalo se o kraj bijele haljinice koju je nosila. Svilenkasta plava kosa ispadala joj je iz pletenica koje su joj bile spletene svega sat vremena ranije.

Ispružila je košaricu prema meni pokazavši mi tako njezinu unutrašnjost. Pregršt ružinih latica u nijansama crvene i žute boje već su pomalo uvenule.

Sagnula sam se i zametnula joj jedan od zalutalih pramenova iza uha. Odmah je protresla glavom te se pramen vratio gdje je i bio.

Nasmiješila sam joj se na što mi je ona uzvratila hihotom. Plave oči presijavale su joj se dok je odmahivala glavom.

''Možda da ipak odeš po još malo dušo? Znam da baka ima jednu veliku crvenu ružu odmah pokraj kuće. Sigurno se neće ljutiti ako posudiš koju laticu.'' Veliki osmjeh se pojavilo na njezinom licu i veselo je kimnula glavom već u punoj pripravnosti za trk.

Na samim vratima zastala je skoro se zabivši u njega.

''Polako Lucija, kamo tako žuriš mila?'' Sagnuo se na njezinu ravninu i lagano ju uštipnuo za obraze koji su se ponovno zacrvenili.

''Tatice pomakni se, nemam vremena. Mamica treba još latica pa idem posuditi još malo od bake.'' Namignula mu je vješto se provukavši pokraj njega. Čula sam kako se tiho nasmijao prije nego se okrenuo prema meni.

''A kako ste mi vas dvoje?'' upitao je dolazeći do mene. ''Već počinješ ljutiti mamu zar ne maleni.'' Nasmiješila sam mu se dok je on spuštao poljubac preko bijele haljine na jedva vidljiv trbuh.

''Prekrasna si.'' Kratko je prozborio pogledavši me u oči. Nisam mogla odvojiti pogled s njega. Crno svečano odijelo sa smaragdno zelenom kravatom isticalo je svaku njegovu oblinu na pravi način. Poželjela sam ga poljubiti i pokušati nagovoriti da se na kratko iskrademo do spavače sobe, no u mojem naumu prekinuo me ženski usklik.

''O ne, Eric ne smiješ vidjeti mladu prije vjenčanja, zar želiš nesreću u braku?'' Oštro ga je napala moja majka počevši ga gurati prema vratima dok nas dvoje nismo mogli suspregnuti smijeh.

Na samom izlazu okrenuo se i poslao mi poljubac.

''Čekam te ispred oltara.'' Nadodao je prije nego li je majka zatvorila vrata za njime.

''Zaista si prekrasna kćeri.'' Prozborila je dok me vukla u topli zagrljaj. Kratko me je poljubila u obraz.

Okrenula sam se i pogledala u ogledalo. Raskošna vjenčanica s V izrezom i napuhanim rukavima bio je vjenčani poklon moje majke. Leđa su bila gotovo čitava otvorena, a na donjem dijelu leđa nalazila se ogromna mašna koja se protezala do poda. Haljina je grlila moju figuru kao da je po meni šivana.

''Majko, poslala sam Luciju po latice pa ako bi mogla malo pripaziti na nju.'' Okrenula sam se od nje kako ne bi vidjela suzu u mojim očima. Dok sam gledala u ogledalo u misli mi se vratila slika koja je visjela iznad bračnog kreveta mojih roditelja.

Na njoj su bili upravo oni. Majka koja nosi ovu istu vjenčanicu i otac u tamno plavom odjelu koji zaljubljeno gleda u nju. Srce mi se steglo na pomisao da smo toliko malo vremena proveli zajedno i da sudbina nije dozvolila da me otprati do oltara u ruke mom voljenom Ericu.

Shvatila sam da majka i dalje stoji na vratima i promatra me. Prišla sam joj bliže, a ona je rukom nježno pomilovala moj trbuščić.

''Znaš majko Eric i ja smo odlučili da ćemo malenoga nazvati po djedu. To bi bilo najmanje što možemo napraviti za nekoga tko nam je svima spasio živote.'' Njezine oči su zasuzile dok me povlačila u zagrljaj.