Sitnice i žaljenje

2.1K 199 3
                                    

Svi pesnici i romantičari kažu da sitnice čine život, ni ja nisam verovala u to do danas. Zar sam morala da se razbolim da bih shvatila koliko je limunada ukusna, koliko je nebo plavo, koliko me prijateljice vole i da imam šansu kod dečka u koga sam zaljubljena? Zašto to nisam primetila ranije? Koliko su ljudi u stvari slepi? Koliko sam zapravo ja slepa, život mi je prošao u ništa. Ništa u životu nisam postigla, nisam završila školu, nisam našla posao, nikad se neću udati, imati sopstvenu decu . . . Neću dobiti svoj auto, neću moći da zadirkujem sestru da se šalim sa bratom, neću moći više da grlim mamu ili da ubeđujem tatu da mi poveća džeparac . . . Neću moći da uradim mnogo toga jer mislila sam da imam puno vremena ali u stvari nemam.

Da sam saznala za svoju bolest prošle godine možda bih jela više mamimih specijaliteta, odgledala bih neki western film sa ocem, slušala bih sestru dok govori o odeći i šetala bih češće sa bratom i njegovim psom. Glupirala bih se sa prijateljicama, ljubila bih više Adama, posetila bih svu familiju.

Bože volela bih da sam otišla na safari ili da sam se popela na Mont Everest, to bi bio doživljaj, ali nisam uradila ništa od toga i tek sad shvatam koliko sam uludo trošila svoj život, mojih tričavih sedamnaest, danas osamnaest godina prohujalo je sa vihorom.

Obiđem očevim automobilom sva moja omiljena mesta, čisto da ih pozdravim, znam šašavo je ali želim da uradim ovo na pravi način, oproštaj nikad ne može biti pogrešan jer za sobom vuče jak razlog. Ne znam zašto plačem, glupo je ali suze mi same teku bez nekog posebnog razloga, ako izuzmemo onaj da umirem . . . Da to je dobar razlog.

Odjednom mi padne na pamet jedna ideja kad ugledam radnju „Sve za evro".

Zadržim se unutra dobrih pola sata ali izađem zadovoljna, potrošila sam sav svoj novac ali ne marim ionako mi više neće trebati, bar ne tamo gde idem.

Zadržala sam se napolju sve do večere, želela bih još toliko toga da obuiđem ali nemam vremena čeka me ono najvažnije, čeka me moja porodica i to miram odraditi bez greške, moram ih uveriti sa su oni najbolja porodica koja postoji, moja porodica.

Jedan dan za krajWhere stories live. Discover now