[23] "Uroše, brinem se."

7.9K 278 43
                                    




~ Dvadeset i treće poglavlje - "Uroše, brinem se." ~




Uroš (P.O.V)


Na slepo prolazim rukom po krevetu, u potrazi za toplim telom. Ali jedino što napipam je pamučna posteljina. Posteljina na njenoj strani kreveta je još uvek topla, što mi govori da je I ona bila ovde, ne tako davno.

Podlaktim se, i bunovnim pogledom prelazim po sobi.

Čujem brze korake niz hodnik, i uskoro vidim Minu na vratima, samo u majici. Nasloni se na ram vrata I osmehne mi se - " Jutro"

"Jutro" - kažem, sa smeškom na licu, dok mi sećanja od prošle noći tutnjaju kroz glavu.

"Valentina i tata su otišli do kuma. Neće se vratiti do popodne.."

"Mmm.. znači imamo kuću za sebe?" - izjavim sa podignutom obrvom I polu osmehom

"Paa.." - kreće da korača unazad, ali I pre nego što može da se previše udalji, ja se uspravim u krevetu I viknem kroz smeh - " Vraćaj se ovamo!"

I ona se nasmejala a onda dotrčala do kreveta. Bacila se na njega, ledjima sletajući na dušek.

Zavukal se pod jorgan i šćućurila do mene. - " Hladno jee"

Zakikotao sam se I privukao je u zagrljaj, trljajući joj ruku da se brže ugreje.

Ovila je ruke oko mog struka, i zabola glavu u moje grudi a onda izdahnula - "Ovo je tako lepo.."

I jeste bilo. Napokon sam je držao u rukama, grlio je.

Ovo..ovo mi je trebalo.

Da se opustim, napunim baterije i dam si malo oduška od svega što se trenutno dešava.

Zaboo sam glavu u njenu kosu, udišući miris lavande. Tako je dobro mirisala..




Mina (P.O.V)


Celo prepodne smo proveli u mom krevetu, izležavajući se, mazeći, pomalo I ljubeći, gledajući par dobrih filmova..

Bilo je to jedno od najkvalitetnije provedenih prepodneva u mom životu.

Nismo mnogo pričali, ali nismo ni morali. Sve se osećalo u vazduhu.. Bilo je tako fino..

Oko pola četri su nam se roditelji vratili, pa smo ručali i u 5 sam ja morala na trening.

Uroš je ponudio da me odveze.

Kada se zaustavio ispred sale, krenula sam da izadjem iz kola, ali pre nego što sam uspela, stavio je ruku na moju butinu i time me zadržao.

Okrenula sam se ka njemu I upitno podigla obrvu.

"Posle treninga te vodim negde.." - obavestio me je.

Podigla sam I drugu obrvu, ali odlučila da ga ne ispitujem previše I jednostavno klimnula glavom. Još jednom sam krenula da izadjem, ali me je opet zaustavio.

Nobody needs to knowWhere stories live. Discover now