Heart of courage

7

Elena nikome nije rekla da se ide sastati s Adamom. Nije to željela preuveličavati zato što njoj taj izlazak nije značio ništa, a nadala se da ni Adamu ne znači. Znala je da Aleksej taj izlazak možda ne bi odobravao. Vjerovao joj je, ali koliko god svi oni željeli djelovati kao normalna obitelj i izvući živu glavu iz tog grada, toliko nije želio da se ona sprijatelji s dečkima.

Našli su se u obližnjem kafiću, baš kao što joj je i javio. Čitala ga je kao otvorenu knjigu i iako je rekao da neće, flertovao je s njom. Pokušavao ju je impresionirati, udvarao joj se, ali naravno, ništa od toga nije imalo učinka zato što on nije Aleksej. Samo je on mogao pridobiti njezinu pažnju na taj način.

„Jesi li čula da je Sasha mrtva?" Upitao ju je. Pravila se da je iznenađena. Naravno da je znala da je mrtva. Da je željela, mogla mu je reći točno vrijeme njezine smrti, izraz lica i posljednje riječi, ali nije mu rekla. Za dobrobit cijele svoje mafije.

„Stvarno?" Šokirano upita. „Kako je umrla? Ne razumijem...", ako joj je nešto išlo jednako dobro kao ubijanje ljudi, onda su to gluma i laganje. Toliko puta je slagala u životu da ni sama više ne zna. Laži su se jednostavno nizale. Jedna za drugom. Njezinoj mafiji su koristile, a druge ljude su uništavale.

Adam slegne ramenima. „Pala je niz stepenice u dvorani i slomila vrat.", izjavi. „Jadna Sasha... Ona je bila draga djevojka. Bila je slatka, snalažljiva, oprezna, snažna... Bila je nevjerojatna."

Eleni je trebalo nekoliko sekundi da shvati su on i Sasha bili zaljubljeni. Vidjelo se iz načina na koji je govorio o njoj. Otpije gutljaj svoje kave i osmijeh sakrije iza šalice. Mogla ga je zamisliti s njom. Možda bi bili lijep par da ona nije bila znatiželjna i da nos nije gurala tamo gdje mu nije mjesto.

„Bili ste zajedno?" Znatiželjno upita.

Adam nevoljko kimne glavom. „Spetljali smo se prošlog ljeta na jednom tulumu kod prijatelja. Zabavljali smo se zajedno cijelo ljeto, a kada je došla jesen, kemija među nama je jednostavno nestala.", osjećala je čežnju, tugu i ogorčenost u njegovom glasu, ali nije joj bilo žao. Niti malo. Učinila je ono što je morala. Pogleda Elenu u oči te se nasmije. „Ne želim o tome sada razgovarati. Pričaj mi malo o sebi, vampirice. Odakle si?"

Prvi puta mu se iskreno nasmijala toga dana. „Moja obitelj i ja smo moderni vampiri. Poput onih iz Sumraka. Idemo u šklu, a kada je sunčano, ne pojavimo se s izlikom da smo išli na obiteljski izlet.", nagne se prema njoj preko stola.

„A da? Zašto si mi onda otkrila da si vampir? Zar ne bi bilo jednostavnije da me uvjeravaš da si sasvim normalna djevojka?" Nasmije se te laktove nasloni na stol. Izgledao je zabavljeno njihovim razgovorom. „Toga dana ste dobro zeznuli Mayu. Cijeli dan je kod kuće pričala kako su novi učenici vampiri."

„A što da ti kažem?" Zamahne kosom. „Dobri smo glumci."

„Pričaj mi još o sebi. Iz kojeg si grada, najdraži film, glazba, glumci..."

„Sergej i ja rođeni smo u Volgogradu i tamo smo živjeli do naše druge godine. Naši roditelji imaju nekoliko klubova u Rusiji i tri u SAD – u. Upravo zbog toga smo se i morali seliti nekoliko puta do sada. Naš prijatelj je vodio naš klub ovdje u Duluthu, ali moj tata voli sve imati pod kontrolom tako da sam voli voditi kubove. Do sada sam živjela u Volgogradu, kratko u Moskvi, Novgorodu, Saratovu i Seattlu."

„Opa.", prokomentira Adam „Mora da je bilo zabavno odrastati u različitim gradovima."

Ona se složi s njim. „Idemo dalje. Najdraži DJ – evi: Andrey Pushkarev, Zedd, Snake i Martin Garrix. Najdraži film je Casino. Najdražeg glumca nemam. Što je s tobom?"

Adam se na kratko zamisli. Iako to nije znao, gotovo sve što mu je Elena do sada rekla bile su laži. Lažni identitet podrazumjeva i lažne najdraže stvari. „Najdraži izvođaču su mi Tupac Shakur, Snoop Dogg i Eminem. Najdraži glumac mi je Vin Diesel, a najdraži film je Dokaži krivnju."

Elena podigne ruke u zrak. „Ne mogu dokazati krivnju.", šaljivo kaže. Evo što je do sada doznala o njemu: voli rap, voli akcijske filmove s Vin Dieselom. Vjerojatno je pogledao svaki njegov film. Ima puno samopouzdanja. To objašnjava njegovo ponašanje u školi. Također je bio egističan te misli da je najveća faca u školi.

Mobitel mu zavibrira te mu je za svega dvije sekunde bio u rukama. Namršti se te pogleda Elenu. „Irina, oprosti, ali sada moram ići.", ustane te počne hodati unatraške. „Nadam se da ćemo se ubrzo opet ovako družiti."

„Da, naravno."

On je odmah otišao, a Elena je odlučila da bi trebala otići u klub. Nikome od Rusa zapravo nije rekla kako je ni zašto Sasha ubijena, tako da im duguje objašnjenje. Kao što je i pretpostavila, svi su bili u uredu na trećem katu kluba. Sjedili su mirno, baš kao da su je očekivali. Čim je ušla, Kolja je svu pažnju preusmjerio na nju.

Elena sjedne sa strane odake je imala pogled na sve njih te prekriži noge. „Pretpostavljam da ste me očekivali."

Koljin pogled je bio pomalo ljutit. „A ja pretpostavljam da si tu ubila onu djevojku.", ona zadovoljno kimne glavom na što on uzdahne. „Je li barem bila prijetnja?" Ponovno je kimnula glavom. „Pojasni o čemu se radilo. I gdje si do sada?"

„Saznala je tko smo. Bolje da sam je odmah sada ubila nego da je nekome sve rekla.", nije shvaćala kako je saznala, ali bila je prilično sigurna da je nedavni napad povezan sa njezinim saznanjem. „Imala sam posla. Nije baš jednostavno biti član mafije, zar ne?"

Nitko od njih nije mogao sakriti zabrinutost. Nisu se bojali za svoje živote. Nitko od njih se nije bojao smrti. Bojali su se za mafiju. Za nasljeđe. Za sve ono što su dug niz godina gradili. Mafija je sve što oni jesu. Pojam Varn je jedini pojam u koji su vjerovali. Nisu imali vođu. Nisu vjerovali u njega. Vjerovali su u svoje bratstvo. To je ono što im znači i što slovo V simbolizira. Varnovi su bratstvo. Obitelj.

„No dobro.", Kolja ustane. „Bitno je samo da si uspjela zaštiti mafiju. Možete ići."

Elena je ostala među zadnjima u prostoriji. Ustane te otiđe do vrata kako bi otišla, ali je zaustavi Aleksejeva ruka na njezinoj. Okrene je prema sebi i pogleda u oči. Otvori vrata te je povede prema sobi koja se nalazila na kraju hodnika. Sjedne na krevet te je povuče u svoje krilo. „Mislim da te želim još malo ljubiti prije nego što otiđem.", spusti usne na njezine te započne grubu igru.

„Zaboravila sam da ti i Maksim noćas odlazile u Vegas.", kaže kada spusti usne na njezin vrat.

On se zločesto nasmije. „Kako možeš zaboraviti Vegas?"

„Ne znam. Dogodi se."

Začuju kucanje na vratima te je Aleksej znao da je to Maksim. Ljutito uzdahne. „Da ti nisi toliko pričala, mogao sam te više ljubiti."

Ona ga počme ljubiti po vratu te potpuno zaborave na to da Aleksej mora ići. Polegne je na krevet i počne podizati njezinu majicu. Maksim ponovo pokuca na vrata te se on ljutito odmakne od Elene. „Vrijeme nam nije išlo u prilog.", ustane s kreveta i obuče jaknu. „Rekao bih ti da ću reći tvom brat da pazi na tebe, ali ti si pametna i snalažljiva, tako da tebi ne treba nitko da te štiti."

„Dobro misliš.", pozdrave se te on otiđe. Neko je vrijeme provela u uredu u kojem su se našli i pregledavala liste plaćenika s kojima nisu bili u dobrim odnosima. Svatko od njih je mogao na neki način saznati gdje se nalaze i napasti ih. Sa svima njima se Elena zapravo suočila.

Otiđe u klub te stane pored ograde. Ljudi je bilo manje nego onoga puta kada se dogodio napad. To je smatrala dobrom stvari. Sada su u klubu uglavnom oni koji bi i trebali biti. Taj klub nije smišljen kao mjesto za okupljanje ladih već kao savršena krinka. Na donjem katu su se posjetitelji mogli zabavljati. Uvijek su tu bile plaćene djevojke i mladi mafijaši koji su zapravo služili kao distrakcija. Na gornjem katu se obavljao posao. Stane pored DJ – a koji nije bio ništa više nego sin mafijaša. On odvoji minutu kako bi se pozdravio s njom. Sviđalo joj se stajati na njegovom mjestu. Vidjela je cijeli klub. Mobitel u ruci joj zavibrira. Otključa ga i uđe u poruku koju je dobila sa skrivenog broja.

'Pazi da mali s kojim si danas bila ne kaže nešto policiji.'